hrvatski

Utjecaj biofortifikacije na in vitro bioraspoloživost željeza i cinka

Kako bi se zadovoljile potrebe za željezom i cinkom u svakodnevnoj prehrani ljudima kojima su žitarice osnovna namirnica, potrebno je povećati koncentraciju tih elemenata u zrnu te njihovu bioraspoloživost. Cilj istraživanja bio je utvrditi utjecaj biofortifikacije cinkom i prihrane dušikom na bioraspoloživost željeza i cinka iz zrna pšenice sorte Srpanjka. Poljski pokus je proveden u vegetacijskoj sezoni 2013/2014. Primijenjeni su tretmani gnojidbe cinkom (kontrola bez Zn i folijarna aplikacija 1, 5 kg/ha Zn u obliku cink-sulfata) i tretmani gnojidbe dušikom (0, 110, 145 i 180 kg/ha) u četiri ponavljanja. Simulacija probave in vitro provedena je metodom po Kiersu, a koncentracije željeza i cinka u uzorcima nakon in vitro probave te u uzorcima cjelovitog zrna utvrđene su ICP-OES tehnikom. Bifortifikacija cinkom nije značajno utjecala na bioraspoloživost cinka (df =1 ; F=3, 6 ; p<0, 07), ali je imala značajan utjecaj na koncentraciju cinka u cjelovitom zrnu (df =1 ; F=89, 8 ; p< 0, 01) i u uzorcima nakon in vitro probave (df =1 ; F=82, 3 ; p<0, 01). Osim toga utvrđen je značajan utjecaj gnojidbe dušikom na bioraspoloživost željeza (df =3 ; F=4, 17 ; p =0, 018) jer se bioraspoloživost željeza snižavala povećanjem razine gnojidbe dušikom. Konzumacijom zrna biofortificirane pšenice u organizam će biti unesena veća količina cinka u odnosu na konzumaciju nebiofortificiranog zrna pšenice.

pšenica ; biofortifikacija ; probavljivost

nije evidentirano