hrvatski

Slavonski dijalekt i hrvatski standardni jezik u okviru sustava okomite višejezičnosti

Sustav okomite višejezičnosti podrazumijeva supostojanje dvaju različitih jezičnih kodova unutar sustava istoga materinskog jezika, nekoga organskog idioma i standardnoga jezika. Kao rezultat istovremene zastupljenosti elemenata različitih dvaju jezika, tj. prvoga jezika (zavičajni govor, organski idiom ; J1) i drugoga jezika (standardni jezik ; J2), nastaje takozvano međujezično polje. Rad se bavi analizom dvaju sustava unutar hrvatskoga jezika. Prikazani su rezultati istraživanja u četirima slavonskim selima u kojima se još uvijek dobro čuvaju odlike slavonskoga dijalekta. Ispitalo se dominira li u pojedinoj dobnoj skupini J1 ili J2. Isto je tako, između ostaloga i zbog toga što su govori slavonskoga dijalekta u procesu odumiranja, istraženo u kojoj mjeri mlađi govornici čuvaju osobine tih govora. Istraživanje je temeljeno u teoriji usvajanja i učenja jezika, ali se dio rada dotiče i problematike statusa (slavonskoga) dijalekta i onih koji govore dijalektom. Iako prema ukupnom rezultatu dijalekt ima prednost pred standardom, pojedinačni rezultati ukazuju na to da je tendencija gubljenja dijalekta u porastu, posebno kada su u pitanju morfološke kategorije. Upravo zbog potvrđene okomite višejezičnosti postoji mogućnost iskorištavanja međujezičnoga polja kao jezičnoga potencijala pri usvajanju i učenju jezika te unapređenju komunikacijskih vještina.

okomita višejezičnost, hrvatski standardni jezik, slavonski dijalekt, međujezično polje

nije evidentirano