hrvatski

Morfološke i fiziološke razlike populacija dagnji (Mytilus galloprovincialis, Lamarck, 1819)

Školjkarstvo na Jadranu ima dugu tradiciju, a počeci komercijalnog uzgoja bilježe se već u prvoj polovici 19. stoljeća. Akvakultura je u svijetu prepoznata kao veoma bitan proizvođač hrane, a dagnja tu zauzima važno mjesto. U ovom istraživanju glavni cilj bio je utvrditi razliku kvalitete mesa dagnji iz otvorenog mora i uzgoja. Uzorci su prikupljeni sa tri lokacije, dvije iz otvorenog mora i jedne iz uzgoja. Izmjerena su tri morfometrijska parametra, te je izračunat volumen i indeks kondicije. Rezultati analize uzoraka pokazuju da je prosječna ukupna masa najveća kod uzoraka iz uzgoja dok je kod istih ustanovljena najmanja prosječna masa ljuske. Prosječna masa mesa najveća je bila kod uzoraka sa otvorenog mora i to s lokacije Krk. Dužina i visina ljušture dagnje u prosjeku je bila najmanja kod uzoraka iz uzgoja isto kao i prosječan volumen, a prosječna širina ljušture kod istih uzoraka bila je najveća. Najveći raspon indeksa kondicije utvrđen je kod uzorka iz uzgoja i on je iznosio 28, 47 – 54, 48 %. Mogući razlog za to je pregust nasad koji dagnjama smještenima u sredini pergolara onemogućuje nesmetan pristup hrani. Korelacija dužine i indeksa kondicije dokazana je samo kod uzoraka iz uzgoja, izračunat r2 iznosio je 0, 085 što znači da 8, 5 % varijacije indeksa kondicije potječe od varijacije ukupne dužine ljušture.

dagnja ; morfometrija ; indeks kondicije

nije evidentirano