hrvatski

Problemi vjeronauka u školama u Hrvatskoj 1945.-1952.

Odnos države i crkve na formalnoj razini oblikovan je kroz njihovu odvojenost i slobodu vjeroispovjesti, dok stvarna događanja pokazuju drukčiji odnos vlasti prema ovom problemu. Kako nije bilo jasne zakonske operacionalizacije ustavnih načela,interpretacija prakticiranja vjerske nastave odvijala se kroz tumačenja Ministarstva prosvjete NRH i lokalnih vlasti. Protureligijska kampanja dio je poslijeratne akcije narodnog prosvjećivanja: ona uključuje usvajanje civilizacijskih tekovina u odnosima crkve i države, ali i jasnu nakanu vlasti da potiskivanjem crkve iz javnog života i smanjenjem religioznosti stanovništva utječe na promjenu njegove političke svijesti, a kao pripreme ostvarivanju socijalističkog društvenog projekta pod vodstvom Komunističke partije. U razdoblju 1945.-1952. vjerska nastava u državnim je školama bila dopuštena, ali i neobvezna, pri čemu su zamjetne dvije faze odnosa prosvjetnih vlasti prema održavanju vjeronauka. Do 1948. zagovara se tolerantniji odnos koji uključuje nepristranost u vezi s vjeronaukom i prosvjetnim vlastima nije dopušteno utjecati na djecu i roditelje u vezi s pohađanjem vjerske nastave. Istodobno se, na nejavnoj razini, u političkoj 'agitaciji', odvija 'borba za mase', odnosno politički aktivisti preko roditelja i starijih školaraca, članova omladinske političke organizacije, pozivaju na bojkot vjeronauka. Nakon 1948. i Ministarstvo prosvjete se otvoreno uključilo u ovu političku akciju, čiji je cilj potpuno isključivanje vjerske nastave iz državnih škola. Istodobno se školski programi ideologiziraju, 'marksizam-lenjinizam' postaje temeljna znanost, a dijalektički materijalizam - osnovna metoda u objašnjenju života i svijeta. Sustavniju vjersku nastavu u državnim školama imala je jedino Katolička crkva čije je sadržaje slušalo oko 90 % učenika, dok je pravoslavni vjeronauk polazilo oko 10 % učenika. Rasprostranjenost vjeronauka u Hrvatskoj tog doba veoma je teško rekonstruirati, i tek parcijalni podaci govore da je npr. 1948. godine, na uzorku petine teritorija, vjeronauk u osnovnim školama pohađalo oko 41 % učenika, u sedmogodišnjim školama 24 %, a u gimnazijama 54 % učenika. Godinu dana kasnije, na uzorku polovine teritorija, u osnovnim školama vjeronauk je pohađalo oko 13 % učenika, a u srednjim školama skoro da ga nije bilo. U propagandi protiv vjeronauka vlast se služila različitim oblicima pritiscima - odugovlačenjem izdavanja dopuštenja za rad vjeroučitelja, organiziranjem istodobnih manifestacija za školsku omladinu, pritiskom na nastavnike da sudjeluju u protureligijskoj propagandi te napadima na vjerske službenike u novinama. Zakonom iz 1952. vjeronauk je izmješten iz državnih škola.

vlast; crkva; škole; vjeronauk

nije evidentirano