hrvatski

Utjecaj peroksidnih inicijatora na konverziju cijepljenog SAN-g-EPDM kopolimera tijekom reaktivnog ekstrudiranja

Reaktivno ekstrudiranje poznato je kao tehnika kojom se pripremaju ili umješavaju polimeri, a tijekom procesa umješavanja odvija se određena kemijska reakcija . Najzastupljenije reakcije su kondenzacijska polimerizacija i cijepljenje monomera ili polimera na polimer. Umješavanje polistiren-akrilonitrila (SAN) i etilen-propilen dienskog kopolimera (EPDM) uz prisustvo više različitih peroksida, nastojalo se inicirati reakciju cijepljenja s namjerom dobivanja što većeg sadržaja cijepljenog kopolimera, SAM-g-EPDM. Budući su homopolimeri SAN i EPDM poznati kao slabo mješljivi to nastajanje cijepljenog kopolimera znatno doprinosi poboljšanju njihove ukupne mješljivosti. Tijekom ekstrudiranja pratila su se reološka svojstva polimernih smjesa, kao što su kapacitet prerade, zakretni moment, tlakovi u mlaznici, kao i smična viskoznost u različitim oblicima. Ispitivanim smjesama određene su vrijednosti masenog i volumnog protoka, kao i fizičko-mehanička svojstva od kojih su značajna vlačna žilavost, lomno produljenje i vlačna čvrstoća. Da bi se utvrdila efikasnost djelovanja pojedinih peroksidnih inicijatora tijekom reaktivnog ekstrudiranja provedeno je razdvajanje smjesa u soksletu na homopolimer, cijepljeni kopolimer i sadržaj gela. Rezultati ukazuju da neki peroksidi utječu na stvaranje većeg sadržaja gela u odnosu na cijepljeni kopolimer, kao naprimjer peroksid Peroksimon F. U skladu sa spomenutim rezultatima su i fizičko-mehanička svojstva, pa ukupno gledano najbolja fizičko-mehanička svojstva imaju uzorci s najviše cijepljenog kopolimera, a lošija oni s većim udjelom gela. Prema udjelu gela odnosno cijepljenog kopolimera i preradbena svojstva se mijenjaju pa zakretni moment ima najveći porast kod smjese polimernih mješavina pripremljenih sa Peroksimonom F, a najmanja su Luazo AP.

Inicijatori; Cijepljeni kopolimer; Reaktivno ekstrudiranje; Polimerne mješavine

nije evidentirano