hrvatski

Šuma Garavica i „ničija zemlja“ na slavonsko- turskom pograničju u 16. i 17. stoljeću

U doba svoje najveće ekspanzije, u 16. i 17. stoljeću, Osmansko Carstvo protezalo se i na donje međurječje Drave i Save. Tijekom druge polovice 16. stoljeća ravnoteža snaga na tom je odsječku novih osmanskih granica uspostavljena između rijekâ Ilove i Česme, kada je ondje nastao pogranični pojas što je dijelio osvojene krajeve (organizirane kao Pakrački i Požeški sandžak) od neosvojenih (Hrvatske-Slavonije, kao dijela Habsburškog Carstva). Nije se pritom radilo o formalno utvrđenoj graničnoj crti, nego o „ničijoj zemlji“, uglavnom raseljenom pojasu između Drave i Save na koji su s obje strane budno motrile posade pograničnih tvrđava. U radu se korištenjem pisanih i kartografskih izvora pokazuje kako se to u srednjem vijeku gusto napučeno i gospodarski dobro razvijeno područje stare Križevačke i Virovitičke županije transformiralo u pustu zemlju na kojoj su prirodne sile preuzele primat nad aktivnostima ljudskog društva. Taj se „povratak prirodi“ manifestirao u prvom redu kroz neograničeno bujanje raslinja i u konačnici prirodnu reforestaciju – rast šumâ na širokom pograničnom pojasu.

Slavonija, Habsburška Monarhija, Osmansko Carstvo, Česma, Ilova, Garavica, granica, vojna krajina, krajiške utvrde, ničija zemlja, šuma, reforestacija, zasjeke, kartografija

nije evidentirano