hrvatski

Kriteriji izvrsnosti u humanistici

Izvorno je izvrsnost u humanistici shvaćena kao agonistička i patricijska vrlina koja se oslanjala na prometejski hybris subjekta humanistike. Taj je heroj duha imao u sebi utjeloviti najviše ljudske vrline (shvaćene kroz liberalno-civilizacijsku prizmu): kozmopolitizam, liberalizam, filantropiju. No trenutno su značenje i upotreba termina izvrsnost određeni idejom kvalitete razvijenom u organizacijskim znanostima, na koju se, osim korporacija, pozivaju i vlade i ministarstva. Ta ideja počiva na pretpostavci da kvaliteta proizvoda ovisi prvenstveno o organizaciji radnih procesa. Zbog toga se i humanistici kao temeljni kriterij izvrsnosti nameće onaj ispunjavanja organizacijskih zahtjeva poput: zahtjeva za umreženošću, za prepoznatljivošću, za diseminacijom itd. U takvoj je situaciji heroj duha ustupio mjesto krajnjem korisniku kao dominantnoj figuri na koju se nadovezuje retorika korporacijske izvrsnosti, a humanistika se, budući da gubi vezu sa svojim simboličkim temeljem, zatiče u poziciji otežane komunikacije sa svojom tradicijom.

Heroj duha, humanistika, izvrsnost, organizacijska kultura

nije evidentirano