hrvatski

"Paralelni svjetovi" Mire Gavrana

Brazde u koje su zagledani Gavranovi Paralelni svjetovi, početne su točke iz kojih slijedi spoznavanje sebe kao nesavršenih bića koliko god nam ta činjenica bila strana. Preljubi, izobličena, bolesna ambicija, razočaranost u bližnje, nesposobnost za komunikaciju, abortus, usko su povezani motivi koje Gavran u drami kontinuirano, progresivno niže. Savršeno poznavajući zakone scene, unatoč složenoj intrigi, dramatičar ne dopušta niti jednog trenutka da se predmet naše zabrinutosti iskoprca iz kaljuža sudbine. Ekspozicija naznačena već u prvoj sceni na riječkom groblju, u dijalogu Adama i Lade otvara put drami i njezinom zaključku. Neočekivano je da se kulminacija priče, prizor u kojoj se različiti tijekovi radnje sažimaju, razotkrivajući glavni sukob, odvija izvanscenski, sakriveno, dajući samo naznake o novom bijegu, razrješenju koje će se potvrditi u završnom prizoru. To je i trenutak da nas zakrabuljeni Miro Gavran priupita - san ili java?

Miro Gavran, "Paralelni svjetovi", konverzacijski komad, osječka praizvedba

nije evidentirano