hrvatski

Miocenski tufovi Sjevernohrvatskoga bazena

U radu je opisan kemijski i mineralni sastav te je utvrđena starost i porijeklo tufova koji su tijekom miocena taloženi na prostoru Sjevernohrvatskog bazena, smještenog u južnom dijelu Panonskog bazenskog sustava. Osim toga, analiziran je fosilni sadržaj u naslagama iz neposredne podine i krovine tufa. Analizirani tufovi s područja Banovine, Medvednice, Moslavine i Slavonije primarno su bili riolitnog do tefrifonolitnog sastava, a naknadno su dijelom ili u potpunosti alterirani u smektite i heulandit. Vulkanska aktivnost najvećim se dijelom odvijala tijekom sin-riftne faze razvoja bazena. Prema rezultatima datiranja 40Ar*/39Ar metodom na sanidinima, najintenzivnija je bila u razdoblju od 17-14, 4 Ma odnosno tijekom karpata, te donjeg i srednjeg badena. Po prvi puta zabilježena je, znatno slabija, vulkanska aktivnost u postriftnoj fazi razvoja bazena, krajem sarmata, prije oko 12 Ma. Prema klastifikacijskim dijagramima temeljenima na kemijskom sastavu tufova, izvorište piroklastičnog materijala bio je aktivni kontinentalni rub koji je najvjerojatnije bio smješten na prostoru Istočnih Karpata. Fosilna zajednica foraminifera, ostrakoda, naoplanktona i palinomorfa pokazala je da su tufovi stariji od 15, 1 Ma taloženi u slatkovodnim ili bočatim jezerskim okolišima, a oni datirani na 14, 8 do 14, 4 Ma u marinskim okolišima. Time je je marinska transgresija u Sjevernohrvatskom bazenu, ranije uglavnom smještena na početak karpata, pomaknuta na približno 15 Ma, tj. na granicu donjeg i srednjeg badena.

Sjevernohrvatski bazen, miocen, tufovi, 40Ar*/39Ar datiranje

nije evidentirano