hrvatski

JEZERA I AKUMULACIJE U KRŠKOM DIJELU HRVATSKE – PRIMJERI I PROBLEMI

1. UVOD Najveća prirodna jezera i akumulacije na području Hrvatske nalaze se upravo na njenom krškom dijelu gdje je pak površinska hidrografska mreža puno slabije razvijena nego u ostalim dijelovima Hrvatske. To još u većoj mjeri naglašava važnost takvih zajezerenih vodnih pojava, kao i potrebu da se prate procesi i promjene vezani uz njihov hidrološki ciklus te predviđaju moguće daljnje promjene i moguća negativna stanja. Naime, krške se sustave za sada promatra i determinira uglavnom kao statičke sustave sa značajkama koje su imali u prošlom i sadašnjem vremenskom razdoblju. No, za razumijevanje njihova djelovanja, za njihovu zaštitu kao i za predviđanje njihova ponašanja u izmijenjenim rubnim uvjetima, vodne je resurse na konceptualnoj razini sagledavanja nužno analizirati kao dinamičke sustave – u kontinuitetu razvoja klimatskih i hidroloških procesa i promjena koje oni nose. Jezera i akumulacije su sustavi koji imaju svoj vijek, uz koje je vezan i proces njihova starenja, a što može imati iznimno velike posljedice na njihov ekosustav. Takve zajezerene površine tijekom vremena mijenjaju značajke svojih dotoka (klimatske promjene/varijacije), gubitaka (na isparavanje i poniranje iz zaplavnog prostora), mijenjaju svoju geometriju, zasipavaju se nanosom, a na njima se vrlo naglašeno manifestiraju i utjecaji antropogenih zahvata i pritisaka, kao i klimatskih promjena/varijacija. Na temelju provedenih istraživanja u okviru niza projekata, u radu je sadržan usporedni prikaz osnovnih značajki nekoliko velikih jezera s krškog dijela Hrvatske (Plitvičkih jezera, Visovačkog jezera na Krki, jezera Vrana na Cresu, Vranskog jezera kod Biograda na Moru i Baćinskih jezera) te dvaju akumulacija (akumulacije Boljunčica te Ponikve na otoku Krku), kao i procesa koji ih prate. 2. REZULTATI I RASPRAVA Plitvička jezera su jedan poseban hidrološki i akvatički ekosustav za koje je još Pevalek (1938) rekao kako su ona “zbog djelovanja sedrotvoraca izraziti biodinamički sistem i samo u progresivnom stanju toga biodinamičkog sistema leži budućnost Plitvičkih jezera kakvu svi želimo”. Iako ta jezera karakteriziraju izraziti trendovi opadanja protoka, razine vode u jezerima imaju trend porasta zbog rasta sedrenih barijera od 0, 56 cm/god. Neposredno nizvodno od jezera, nakon spoja s pritokom Plitvica, svoj tok započinje Korana koja tu počinje stvarati nove barijere i buduća jezera, no to je područje karakterizirano i vrlo značajnim gubicima vode na infiltraciju u samom koritu i okolnom prostoru (Rubinić i Zwicker, 2011). Slično kao kod Plitvičkih jezera, procesi stvaranja sedrenih barijera uvjetovali su i formiranje jezera na rijeci Krki, među kojima je najveće Visovačko jezero, koje karakterizira znatno sporiji rast barijera koji ovisno o promatranom razdoblju varira između 0, 15 i 0, 25 cm/god, s prosjekom od 0, 16 cm za cjelokupno analizirano razdoblje (Rubinić i drugi, 2013). Klimatske promjene mogu kod oba jezera utjecati na promjenu te dinamike rasta, kako uslijed smanjenja količina protoka, tako i uslijed povećanja temperatura vode (Građevinski fakultet u Rijeci, 2016). Svojom površinom od preko 30 km2 najveće jezero u Hrvatskoj, Vransko jezero kod Biograda n/M pokazuje već sada vrlo veliku osjetljivost na prisutne klimatske promjene/varijacije, a koja je u velikoj mjeri uvjetovana i antropogenim zahvatima kroz povijest (probijanje kanala Prosike od jezera prema moru još u 18. stoljeću), kao i korištenjem voda u slivu za potrebe vodoopskrbe i navodnjavanja. Jezero vrlo brzo reagira na promjene hidroloških prilika i prisutne negativne trendove te su sve učestalije pojave zaslanjivanja njegovih voda (Rubinić i Katalinić, 2014). Radi se o kriptodepresiji koja oscilira u relativno uskom rasponu vodostaja relativno bliskim razini mora, s kojim intenzivno komunicira putem svog krškog vodonosnika i spomenutog prokopa kanala. Kriptodepresija jezero Vrana na otoku Cresu je sa svojim volumenom od oko 220 mil. m3 najveće jezero u Hrvatskoj, koje pak ima potpuno drugačije reakcije na promjene hidroloških prilika. Radi se o veoma tromom hidrološkom sustavu na čiju dinamiku kolebanja razine vode, kao i prisutne trendove, utječu kako hidrološke prilike, tako i korištenje voda iz jezera za potrebe vodoopskrbe Cresa i Lošinja. U slučaju nastavka i intenziviranja trendova nepovoljnih hidroloških prilika i povećanja korištenja voda za potrebe vodoopskrbe, postoji rizik zaslanjivanja njegovih voda (Rubinić i drugi, 2011). Jezero oscilira u vrlo širokom visinskom rasponu, sa značajnim razinama i natpritiskom slatke vode koja pri postojećim hidrološkim uvjetima ne omogućava priliv zaslanjenih voda iz njegova krškog vodonosnika. Baćinska jezera su osebujan jezerski sustav od šest međusobno povezanih jezera/kriptodepresija - Oćuša (Voćuša), Trniševo (Crniševo), Podgora, Sladinac, Vitanj i Plitko jezero te jednoga odvojenog – Vrbnik (Vranjak) u neposrednom zaleđu Ploča prema kojima se spojnim tunelom u more provodi višak voda iz jezera. Radi se o jezerskom sustavu kojem razine vode osciliraju u relativno uskom rasponu neposredno iznad razine mora. Baćinska jezera spojena su tunelom i s Vrgoračkim poljem, koje je do prokopa tunela za odvodnju suvišnih voda bilo zajezereno. Akumulacije u kršu su također osjetljivi vodni resursi ranjivi na moguće promjene kako klimatskih prilika, tako i antropogenih utjecaja. No, i njih prate promjene tijekom vremena koje se zapažaju na nekim postojećim akumulacijama (primjer Boljučica u Istri), a o kojima se mora voditi račun pri planiranju ili rekonstrukciji novih (akumulacije Ponikve na Krku). Akumulacija Boljunčica formirana je još 70-tih godina prošlog stoljeća s namjenom obrane od poplava te osiguranja vode za potrebe navodnjavanja Čepićkog i Potpićanskog polja. Početni volumen iznosio je 7 mil. m3, ali je on do sada smanjen za više od 1 mil m3 zbog nataloženog nanosa. No, unatoč nataloženom nanosu koji je prekrio dio aktivnih ponora, tijekom tog razdoblja gubici iz akumulacije su se povećali, tako da tijekom posljednjih desetak godina ima puno veći broj sušnih dana u odnosu na početno stanje. Akumulacija aktivno komunicira s podzemljem i time joj se povećava kapacitet poniranja (Rubinić i drugi, 1999). Akumulacija Ponikve formirana je na prostoru nekadašnje povremeno plavljene depresije u središnjem dijelu otoka Krka, i to s početnom idejom da se njenim formiranjem odvoji ponorska zona i uspori istjecanje podzemnih voda, odnosno tijekom ljetnih sušnih razdoblja osiguraju veće zalihe podzemnih voda u krškom vodonosniku kaptaža Mala i Vela Fontana smještenih uz rub akumulacije. Učinak povećanja izdašnosti spomenutih izvora je ostvaren, a zbog precrpljivanja izvora čak i daleko premašen. No, to je ostvareno uz popratni negativni efekt da su se povećanjem gradijenata toka vode između jezera i kaptaže Vela Fontana povećale i brzine strujanja podzemnih voda i njena kinetička energija toka te je došlo do ispiranja sedimenta u krškom vodonosniku na području između jezera i kaptaže. Time se otvorila direktna komunikacija jezera i akumulacije te se na kaptaži tijekom sušnih razdoblja u najvećoj mjeri zahvaća voda iz akumulacije koja zbog njezine plitkoće i procesa u njoj, ima puno lošiju kakvoću (Rubinić i drugi, 2007). S obzirom na planirano podizanje brane i povećanje volumena i razine vode u akumulaciji, za očekivati je da će se povećati gradijenti toka voda u podzemlju, a što će prema zapaženom modelu ispiranja okršenih podzemnih kanala u samoj akumulaciji Ponikve, kao i prethodno spomenutom primjeru akumulacije Boljunčica, imati za posljedicu povećanje gubitaka vode iz akumulacije i pri nižim razinama vode, odnosno u stanjima dugotrajnijih sušnijih razdoblja. 3. ZAKLJUČAK Prirodna jezera i akumulacije krškog dijela Hrvatske odlikuje vrlo velika vremenska promjenjivost ne samo njihova vodnog režima, nego i značajki njihova zaplavnog prostora. Prisutni klimatski utjecaji i antropogeni pritisci potenciraju negativne promjene njihovih značajki, ali i potrebu prilagodbe klimatskim promjenama, pri čemu je nezaobilazna uloga akumulacija.

kolebanja razina, dotoci, temperature vode, klimatske promjene, gubici

nije evidentirano