hrvatski

Etička pitanja u forenzičkoj psihijatriji

Forenzička psihijatrija je psihijatrija primijenjena u sudske svrhe. Već iz samog područja djelovanja proizlaze brojna etička pitanja: kome je forenzički psihijatar odgovoran – pacijentu/motreniku ili sudu, koliko psihijatar smije otkriti sudu o samom pacijentu/motreniku, smije li se pacijenta/motrenika promatrati/testirati na način da on ne zna pravu prirodu promatranja/testiranja i slično. Forenzička psihijatrija u užem smislu, tj. liječenje neubrojivih počinitelja kaznenih djela, također nosi brojna specifična etička pitanja. Je li važnije zaštititi prava duševnog bolesnika ili je važnije zaštititi društvo od potencijalno opasnog ponašanja duševnog bolesnika? Treba li maksimalno trajanje liječenja neubrojivih počinitelja kaznenih djela ograničiti maksimalnim trajanjem za isto djelo propisane zatvorske kazne ili ovo pitanje treba riješiti na drugi način? Tko treba odrediti puštanje neubrojivih počinitelja iz bolnice – zdravstvo, tj. psihijatri ili sud, tj. pravnici? Smije li se neubrojivim počiniteljima propisivati farmakoterapija kad oni terapiju odbijaju – treba li primjenjivati ista pravila kao i u slučaju “civilnih”, neforenzičnih psihijatara ili neka druga? Smiju li se forenzičkim pacijentima uskratiti neka prava, u slučaju kad ona ugrožavaju zdravstveno stanje pacijenta, ali ne čine opasnost po druge ljude (npr. korištenje mobitela i društvenih mreža)? Treba li i u toj situaciji postupati kao s “civilnim” pacijentima ili drugačije? Ova i slična etička pitanja prikazat će se kroz konkretne, stvarne primjere ih hrvatske prakse.

forenzička psihijatrija, neubrojivi počinitelji kaznenih djela, ubrojivost

nije evidentirano