engleski

Structure of 24Mg excited states and their influence on nucleosynthesis

Eksperimentalno proučavanje sustava 12C+12C počinje 1960.-ih, te pokazuje da energija pobuđenja, dobivena u mjerenju elastičnog raspršenja i u rekacijama, ima jedinstvene i izražene rezonantne strukture. Nakon toga su uslijedili mnogi eksperimentalni i teorijski radovi, ne bi li se objasnile te strukture. Proučavanje reakcije 12C+12C je još uvijek vrlo aktualno radi pojave klasterskih struktura u ovom sustavu i važne uloge koju ova reakcija ima u zvjezdanim sustavima bogatim ugljikom, kao što su super AGB zvijezde, supernove tipa Ia te superbljeskovi. Astrofizički značajno područje energije ovog sustava, za ove zvjezdane objekte, je između 1.5 i 3.3. MeV u Ecm sistema 12C+12C, što je ekvivalentno području između 15.4 i 17.2 MeV u Ex(24Mg). Dosadašnja mjerenja udarnog presjeka ove reakcije pokrivaju područje do 2.10 MeV. Ovo područje od astrofizičke važnosti je ispod kulonske barijere, što čini mjerenje vrlo zahtjevnim i dugotrajnim, a kako spektri udarnog presjeka pokazuje vrlo velik broj rezonancija, ekstrapolacija udarnog presjeka na niže vrijednosti energije je nepouzdana. Zbog ovih razloga, umjesto direktnog mjerenja reakcije 12C+12C, korištene su dvije tehnike mjerenja u ova dva eksperimenta, metoda rezonantne cesticne spektroskopije pomoću koje je proucavana reakcija 12C+16O->a+24Mg*, te metoda rezonantnog elasticnog raspršenja za mjerenje reakcije 4He(20Ne, 4He)20Ne. Prva reakcija je mjerena u INFN-LNS-u, u Cataniji, korištenjem snopa iz tandem akceleratora E(16O) = 94 MeV. Druga reakcija je mjerena u INFN-LNL-u, u Legnaru, korištenjem snopa iz PIAVE-ALPI ubrzivackog postrojenja s Esnop = 60, 52 i 44 MeV. U ovoj tehnici mjerenja, komora za mjerenje je napunjena plinom, koji se koristi kao meta, ali i za smanjenje energije snopa.

nuclear reactions ; nuclear structure ; 24Mg

nije evidentirano