hrvatski

Agroklimatski pokazatelji kao indikator klimatskih promjena na području Đurđevačkih pijesaka

Đurđevački pijesci su nastali nanošenjem trošine ledenjaka koncem pleistocena i početkom holocena, kada je u Panonskoj nizini vladala suha stepska klima, koja je pogodovala eolskoj eroziji – stalnom premještanju i odlaganju („živosti“) pijesaka. Klimatske prilike većeg dijela holocena uzrokovale su translokaciju pijesaka na manje udaljenosti, održavajući ih „živim“, da bi prilike u XX stoljeću omogućile pošumljavanje i zaštitu pijesaka vegetacijskim pokrovom. Te se prilike u posljednje vrijeme očito mijenjaju, a uzroci promjena pripisuju antropogenom utjecaju, koji je dostigao razinu dostatnu da se ovo razdoblje nazove antropocen. Za ovu priliku nas je zanimalo dali su se, a u slučaju potvrdnog odgovora kako su se promjene klime registrirane u posljednjih četvrt stoljeća antropocena (1991-2016 god) odrazile na uobičajene – standardne agroklimatske pokazatelje šireg područja Đurđevačkih pijesaka. Za raščlambu od koje smo očekivali odgovor na to pitanje izvršili smo izračun agroklimatskih pokazatelja za referentno 30- godišnje razdoblje (1961.-1990.) i suvremeno 25-godišnje razdoblje 1991.-2016. Za izračun smo uzeli podatke o temperaturi zraka i količini oborine s najbliže meteorološke postaje Đurđevac (h = 121 m n.m.,  = 43°03´ N,  = 17°04´ E) iz redovite mreže Državnog hidrometeorološkog zavoda. Prema Langovom kišnom faktoru, područje Đurđevačkih pijesaka je tijekom referentnog razdoblja 1961-1990. imalo humidnu, a tijekom suvremenog razdoblja 1991.-2016. semihumidnu klimu, što je indikator zatopljenja klime. Područje Đurđevačkih pijesaka ima kontinentalnu klimu, s proljećem toplijim od jeseni. Nas-tale klimatske promjene uvjerljivo potvrđuje podatak: od deset najtoplijih godina i deset godina s najvišom temperaturom vegetacijskog razdoblja u istraživanom 56-godišnjem razdoblju 1961.-2016., sve najtoplije godine i vegetacijska razdoblja zabilježene su od 1992. godine do danas. Prosječna godišnja temperatura zraka u suvremenom razdoblju je za 1, 3 °C viša u odnosu na prethodno razdoblje. Prosječna godišnja količina oborine suvremenog razdoblja iznosi 852 mm i za 30 mm je veća u odnosu na referentno razdoblje. U toplom dijelu godine padne u prosjeku 55% više oborine nego u hladnom dijelu godine, a mjesec sa najvećom količinom oborine je lipanj. U suvremenom razdoblju zabilježene su male promjene u srednjem godišnjem i sezonskom režimu oborine, osim jeseni kada je zabilježeno povećanje od 26 %. U cijelom istraživanom razdoblju (56 godina), četiri od deset najsuših godina, pet od deset najsuših vegetacijskih razdoblja, pet od deset najkišnijih godina i šest od deset najkišnijih vegetacijskih razdoblja su zabilježeni upravo u posljednjem razdoblju. Držimo kako konvencionalni pokazatelji agroklimatskih prilika koji za ulazne podatke uzimaju prosjek (mjesečni, godišnji) količine oborine nisu dostatni za pouzdanu ocjenu, jer ne govore o reži-mu, napose intenzitetu oborine koji određuje infiltraciju i erozivnost oborine. Jednako tako, napose za tla na lesu i pijescima, u te pokazatelje treba uvrstiti i pokazatelje o režimu vjetra.

klimatske promjene, agroklimatski pokazatelji, oborina, temperatura

nije evidentirano