hrvatski

Nastajanje i jezično oblikovanje hrvatskih lekcionara

Autor istražuje kompleksno pitanje nastajanja i jezičnoga oblikovanja prvih hrvatskih lekcionara. Pokazuje se da je dosadašnje znanje o tom problemu, kao i znanje o pojedinim lekcionarima nedovoljno te se stoga pristupa tekstološkoj analizi građe u okviru povijesne sociolingvistike. Analizirana građa uspoređuje se s crkvenoslavenskim, latinskim te talijanskim tekstnim svjedocima, pri čemu se koristi i građa dostupna zahvaljujući digitalnoj humanistici. Prvi se put dokazuje da je i horizontalno prevođenje, tj. prevođenje s jednoga vernakulara na drugi, bilo formativni jezični faktor hrvatskih lekcionara, u čemu je ključan <i>Ranjinin lekcionar</i>, za koji smo utvrdili da je nastao po modelu talijanskoga lekcionara. Pokazuje se da je širenje lekcionara ne samo narodni, međudijalektni proces nego i međunarodni. Za nastanak prvih lekcionara, koji autor smješta u 14. stoljeće, predlaže se model po kojem je izvorni prijevod s latinskoga jezika bio odmah izložen kontaminacijama iz crkvenoslavenskih i talijanskih (romanskih) izvora jer su oni po definiciji heterogeni i otvoreni utjecajima do početka 16. stoljeća, u kojem se zahvaljujući pojavi tiska uglavnom reproducira <i>Lekcionar Bernardina Splićanina</i>. Znatna promjena dolazi tek s početkom 17. stoljeća jer se kao glavni formativni faktor pojavljuje proces devernakularizacije, što autor dovodi u vezu s promijenjenim sociolingvističkim uvjetima na europskoj razini.

hrvatski lekcionari, talijanski lekcionari, povijesna sociolingvistika, tekstologija, horizontalno i vertikalno prevođenje, vernakularne biblije

nije evidentirano