hrvatski

Tri grijeha eugenike: neprihvatljive konstante prihvaćenog eugeničkog djelovanja

Eugeniku je 1883. Francis Galton opisao kao »napor usmjeren stvaranju kvalitetne i zdrave djece«. Zasnovan na socijalnom darvinizmu, eugenički pokret se početkom 20. stoljeća širi diljem anglosaksonskog svijeta. Metode se kreću od »edukacije masa« do sterilizacije nepodobnih, gdje se tehnike genetike miješaju sa tehnikama socijalne dominacije. I nakon eugeničkog užasa holokausta, elementi eugenike poput genetičkog savjetovanja ostaju u zakonodavstvu, medicini i institucijama. Zadnjih godina sve je popularnija laissez–faire eugenika, dok razvoj suvremenih genskih tehnologija od sredine osamdesetih započinje novu eugeničku debatu. Uvijek korištena za promicanje »dobrobiti« u skladu s političkim vizijama njenih protagonista, bili oni fašisti, konzervativci, liberali ili socijalisti, eugenika je došla na loš glas jer je redovito u praksi uzimala oblik prisilne reprodukcijske politike (policy) u svrhu poboljšanja ljudskih genskih kvaliteta, obično u interesu jedne društvene grupe, a na štetu drugih. Tri su osnovna grijeha eugenike: prisila, rasizam i klasizam. Za »bezgrešno« korištenje genske tehnologije, potrebno je od slučaja do slučaja pragmatički razmatrati medicinske, etičke i društvene implikacije upotrebe svake pojedine genske tehnologije, razvijajući ih postupno i eksperimentalno, uz sudjelovanje javnosti i stručnjaka svih profila.

povijest eugenike ; eugenička prisila ; eugenički rasizam ; eugenički klasizam

nije evidentirano