hrvatski

Demistifikacija razvoja ljudskih potencijala u obrazovanju: Hrvatska perspektiva

Razvoj ljudskih potencijala relativno je mlada disciplina, koja je još uvijek u razvoju. Pojam su prvi puta upotrijebili Harbison i Myers 1964.g u kontekstu ljudskog kapitala i ljudskog razvoja. Postojanje velikog broja različitih definicija (preko dvadeset), multidisciplinarnost, neusuglašenost oko odnosa s konceptom upravljanja ljudskim potencijalom i dr., samo su neki od izazova s kojima se suočavaju oni koji proučavaju, poučavaju i u praksi primjenjuju razvoj ljudskih potencijala. Unatoč brojnim izazovima, mnogi će se složiti da su četiri glavne svrhe razvoja ljudskih potencijala: poboljšanje individualne ili grupne učinkovitosti i izvedbe, poboljšanje organizacijske učinkovitosti i izvedbe, razvoj znanja, vještina i kompetencija, povećanje ljudskog potencijala i osobni rast. Teorijsku obradu i praktičnu primjenu koncepta razvoja ljudskih potencijala prvenstveno ćemo pronaći u poslovnom okruženju. Prisutan je i u odgojno-obrazovnim ustanovama u Hrvatskoj iako ne pod tim nazivom, a i koncipiran je na način određen propisima i zakonima koji reguliraju status učitelja. Cilj je preglednog rada kroz teorijsku obradu pojma razvoja ljudskih potencijala, navodeći i analizirajući dostupne definicije, demistificirati pojam razvoja ljudskih potencijala i obrazložiti svoja promišljanja o tome je li razvoj ljudskih potencijala u odgojno-obrazovnim ustanovama u Hrvatskoj iluzija, potreba ili neizbježnost. Autorice u radu govore i o ulozi emocionalnih kompetencija kao važnog aspekta razvoja ljudskih potencijala.

razvoj ljudskih potencijala ; odgojno-obrazovne ustanove ; emocionalne kompetencije

nije evidentirano