hrvatski

Istraživanje kliničke uspješnosti stabilizacijskih udlaga

Cilj: Svrha ovog istraživanja bila je odrediti uspješnost stabilizacijskih udlaga u smanjivanju simptoma bruksizma i različitih tipova temporomandibularnih poremećaja iz pacijentove perspektive. Materijali i metode: Studija je uključivala 98 pacijenata (Zavod za mobilnu protetiku, Stomatološki fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Hrvatska) koji su nosili stabilizacijsku udlagu zbog bruksizma ili temporomandibularnih poremećaja. Ispitanici su bili podijeljeni u tri grupe (prema najučestalijim dijagnozama, koje su bile zabilježene u pacijentovom kartonu): bruksizam, poremećaj disk-kondil kompleksa i bol u temporomandubularnom zglobu. Pacijenti su kontaktirani putem telefona i pitani da (subjektivno) procijene rezultate tretmana stabilizacijskom udlagom. Upitani su da iskreno ocijene rezultate tretmana stabilizacijskom udlagom, koji su kategorizirani u tri skupine: udlaga je pomogla, udlaga nije pomogla, nisam siguran. Rezultati su statistički analizirani. Rezultati: Prikazana studija zabilježila je 50 dijagnoza bruksizma, 23 dijagnoze pomaka diska, 21 dijagnozu boli u temporomandibularnom zglobu i 4 ostale dijagnoze (podatci iz pacijentova kartona). Hi- kvadrat test nije pokazao razlike ishoda pacijentova tretmana između bruksizma, poremećaja disk-kondil kompleksa i boli u temporomandibularnom zglobu ( vrijednost=1, 50 ; p=0, 83). Od svih pacijenata, 67, 35% odgovorilo je da je udlaga pomogla, 9, 18% da udlaga nije pomogla i 23, 47% da nisu sigurni. Zaključci: Većina pacijenata smatra terapiju stabilizacijskom udlagom korisnom pri smanjivanju simptoma zbog kojih su i došli u kliniku. Terapija stabilizacijskom udlagom je djelotvoran način da se pomogne pacijentu u smanjivanju simptoma bruksizma i temporomandibularnih poremećaja.

stabilizacijska udlaga ; temporomandibularni poremećaji ; bruksizam

nije evidentirano

engleski

Investigation of the stabilization splint clinical performance

Cilj: Svrha ovog istraživanja bila je odrediti uspješnost stabilizacijskih udlaga u smanjivanju simptoma bruksizma i različitih tipova temporomandibularnih poremećaja iz pacijentove perspektive. Materijali i metode: Studija je uključivala 98 pacijenata (Zavod za mobilnu protetiku, Stomatološki fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Hrvatska) koji su nosili stabilizacijsku udlagu zbog bruksizma ili temporomandibularnih poremećaja. Ispitanici su bili podijeljeni u tri grupe (prema najučestalijim dijagnozama, koje su bile zabilježene u pacijentovom kartonu): bruksizam, poremećaj disk-kondil kompleksa i bol u temporomandubularnom zglobu. Pacijenti su kontaktirani putem telefona i pitani da (subjektivno) procijene rezultate tretmana stabilizacijskom udlagom. Upitani su da iskreno ocijene rezultate tretmana stabilizacijskom udlagom, koji su kategorizirani u tri skupine: udlaga je pomogla, udlaga nije pomogla, nisam siguran. Rezultati su statistički analizirani. Rezultati: Prikazana studija zabilježila je 50 dijagnoza bruksizma, 23 dijagnoze pomaka diska, 21 dijagnozu boli u temporomandibularnom zglobu i 4 ostale dijagnoze (podatci iz pacijentova kartona). Hi- kvadrat test nije pokazao razlike ishoda pacijentova tretmana između bruksizma, poremećaja disk-kondil kompleksa i boli u temporomandibularnom zglobu ( vrijednost=1, 50 ; p=0, 83). Od svih pacijenata, 67, 35% odgovorilo je da je udlaga pomogla, 9, 18% da udlaga nije pomogla i 23, 47% da nisu sigurni. Zaključci: Većina pacijenata smatra terapiju stabilizacijskom udlagom korisnom pri smanjivanju simptoma zbog kojih su i došli u kliniku. Terapija stabilizacijskom udlagom je djelotvoran način da se pomogne pacijentu u smanjivanju simptoma bruksizma i temporomandibularnih poremećaja.

stabilization splint ; temporomandibular disorders ; bruxism

nije evidentirano