hrvatski

Utjecaj postprivatizacijske vlasničke strukture na kvalitetu korporacijskog upravljanja u Hrvatskoj

Tekst analizira učinke provedene privatizacijske politike u Hrvatskoj na formiranje dominantnog oblika post-privatizacijske vlasničke strukture poduzeća te istražuje jačinu utjecaja novih vlasika na procese restrukturiranja, porasta efikasnosti poslovanja i mehanizme korporacijskog upravljanja u privatiziranim poduzećima. Početna hipoteza koju također podržava veliki broj empirijskih istraživanja jest da različiti oblici post-privatizacijskog vlasništva (npr. disperzirano dioničarstvo, menadžeri, mali dioničari unutar poduzeća, privatizacijski investicijski fondovi, banke, strateški strani investitori, domaći vlasnici izvan poduzeća, mirovinski fondovi i slično) imaju različite mogućnosti utjecaja na vlasnički nadzor korporacija, motivacijski sustav poticaja i odgovornosti za korporacijsko upravljanje i zbog toga kao posljedicu imaju različit upliv na opseg restrukturiranja poduzeća, te razinu efikasnosti poslovanja takvih poduzeća. Ključni preduvjet za ostvarenje tog izravnog ili pak neizravnog utjecaja jest funkcioniranje potrebne institucionalne infrastrukture za efikasno funkcioniranje poduzeća, osobito na području tržišta kapitala. Tekst analizira jačinu korelacije između vrste post-privatizacijskog vlasništva, te upravljačkih i poslovnih rezultata privatiziranih poduzeća, te procjenjuje kakva je povezanost između modela privatizacije i opsega restrukturiranja nakon privatizacije poduzeća. Tekst se usredotočava na analizu dominatne vlasničke strukture koja je proizašla iz privatizacijskog procesa u Hrvatskoj i njihovih udjela u ukupnom dioničkom kapitalu (npr.insidersko dioničarstvo, osobito mali dioničari i menadžeri, privatizacijski investicijski fondovi, banke, ostala poduzeća, strani investitori, rezidulano državno vlasništvo itd.) Analiziraju se neki indikatori pasivnog i aktivnog restrukturiranja (porast ukupnih prihoda, izvoza, profitabilnosti, proizvodnosti faktora, zaposlenosti, itd) privatiziranih poduzeća s obzirom na dominantnu post-privatizacijsku vlasničku strukturu. Od osobita značaja jest i analiza ključnih faktora te specifičnih hrvatskih institucionalnih mehanizama i legislative koji su dominantno utjecali na razvoj i okrupnjivanje inicijalne post-privatizacijske vlasničke strukture (npr. neregulirana preuzimanja poduzeća, slaba zaštita malih dioničara, mala uloga burzi i ostalih sudionika tržišta kapitala i slično). U tom kontekstu zanimljiva je komparacija sa tranzicijskim zemljama sličnog vlasničkog naslijeđa (Slovenija, Makedonija, Poljska). U zaključku se identificiraju ključni faktori koji će oblikovati buduće procese razvoja i okrupnjivanja post-privatizacijske dioničke strukture u Hrvatskoj.

privatizacija, vlasnička struktura, korporacijsko upravljanje, Hrvatska

nije evidentirano