hrvatski

Odnos nasilja preko Interneta i nasilja "licem u lice"

Cilj istraživanja bio je ispitati učestalost nasilja preko Interneta i nasilja „licem u lice“, njihov međusobni odnos te traže li oni koji doživljavaju nasilje pomoć i od koga. Sudionici su bili učenici drugih razreda dviju vinkovačkih srednjih škola (N=345). Korišteni su upitnici: Skala doživljavanja/činjenja nasilja preko Interneta i Revidirani upitnik nasilnik/žrtva. Rezultati pokazuju da je prevalencija sudionika koji su doživjeli nasilje preko Interneta 18% , a onih koji su počinili 16, 5% ; prevalencija sudionika koji su doživjeli nasilje „licem u lice“ je 6, 9% a onih koji su počinili 4, 1%. Doživljavanju nasilja preko Interneta značajno doprinose izravno doživljavanje, izravno činjenje te neizravno doživljavanje nasilja „licem u licem“ koji zajedno objašnjavaju 20, 9% varijance kriterija. Činjenju nasilja preko Interneta značajno doprinose izravno doživljavanje i izravno činjenje nasilja „licem u lice“ koji zajedno objašnjavaju 31, 8% varijance kriterija. Kod djevojaka doživljavanju nasilja preko Interneta značajno doprinose neizravno i izravno doživljavanje nasilja „licem u lice“ i objašnjavaju 24, 6% varijance kriterija, a činjenju nasilja preko Interneta značajno doprinose neizravno doživljavanje, neizravno činjenje i izravno činjenje nasilja „licem u lice“ te objašnjavaju 26, 5% varijance kriterija. Od ukupnog broja sudionika koji su doživjeli nasilje preko Interneta, njih 76, 2% se povjerilo o doživljenom nasilju, ali 23, 8% se nije nikome povjerilo. Od onih koji su doživjeli nasilje „licem u lice“, njih 68, 6% se povjerilo o doživljenom nasilju, ali 31, 6°% nije se nikome povjerilo. Najčešće su se povjeravali prijatelju, zatim bratu/sestri te roditelju/skrbniku. Nije dobivena statistički značajna razlika među djevojkama i mladićima u povjeravanju o doživljenom nasilju kod obje vrste nasilja.

nasilje preko Interneta, nasilje „licem u lice“, doprinos

nije evidentirano