hrvatski

Povijesni pregled uzgoja duhana u Dalmaciji

U Austriji je do 1670 godine bilo dozvoljeno saditi i uvoziti duhan uz neznatnu pristojbu, dok od 1701 godine je Car Josip II. odredio točna monopolska pravila za sadnju i proizvodnju duhana, a Dalmacija čim je potpala pod Austriju je počela primjenjivati ta pravila. Od 1798 do 1886 godine, carska Austrija je uvela zabranu slobodnog uzgajanja duhana u Dalmaciji, a od ove zabrane jedno je bila izuzeta Poljička Republika. Nakon 1886 ondašnje Ministarstvo financija, tadašnja vrhovna vlast, ponovno dozvolila sadnju duhana u Dalmaciji. Duhan se sadio u Imotskim općinama: Poljica, Vrgorac, Slivno, Runović, Podbablje, Vinjani, Imotski, Glavina, Postranje, Ričice, Lokvičići, te u dijelu Stona, Dubrovnika i Cavtata. Svaki proizvođač duhana morao je zasaditi najmanje 2.000 strukova duhana. Obzirom da je uzgoj duhana u to doba uzimao sve više maha, počeo se uzgajati i gdje su za duhan bili nepovoljni agro-klimatski čimbenici, a to se održavalo na kvalitetu proizvedenog duhana. Obzirom na takve okolnosti, dozvole za sadnju su se počele ograničavati. Paralelno s dozvolom sadnje duhana i povećanjem površina pod duhanom, osnivane su i stanice za otkup duhana. Tako su prve otkupne stanice bile u Vrgorcu, Imotskom, Drnišu, Biogradu, Sinju, Splitu, Trogiru, Zadvarju, Metkoviću i Gružu, uz dvije ispostave u Vrlici i Kotoru. Od 1909 godine do 1927 godine u Dalmaciji se proizvodilo od 30 do 364 vagona duhana za tržište. Prema dostupnim podacima iz toga razdoblja, 1895 godine duhan je uzgajalo 13.080 gospodarstava, zasadivši otprilike 36 milijuna sadnica. U razdoblju od 1909 do 1913 godine broj sadnica duhana se popeo na oko 70-80 milijuna sadnica koji se uzgajao na oko 1.400 ha. S propasti Austro-Ugarskog carstva i pripojenjem Dalmacije u kraljevinu SHS (Srba- Hrvata-Slovenaca), na Dalmaciju su se počeli odnositi monopolski državni propisi, što je dovelo do propadanja i zatvaranja otkupnih stanica u Biogradu, Drnišu, Splitu, Zadvarju i Dubrovniku. Nakon završetka drugog svjetskog rata proizvodnja duha se zadržala u području Unutrašnjosti Dalmacije i to posebno u okolici Drniša, Sinja, Imotskog i Vrgorca gdje je predstavljala značajan izvor prihoda za mnogobrojna poljoprivredna gospodarstva. Zbog maćehinskog odnosa države prema proizvođačima te favoriziranjem duhana iz Makedonije proizvodnja se u ovom području smanjivala da bi konačno nestala sedamdesetih godina prošlog stoljeća.

duhan, uzgoj, Dalmacija, povijesni pregled, Republika Hrvatska

nije evidentirano