hrvatski

O konstituiranju pojedinca u odnosu spram društva na primjeru Coetzeejeve Sramote

U izlaganju ću poći od pretpostavke da je čovjek uvjetovan društvom, što je teza koja svoje uporište ima u povijesti filozofije od Aristotela (čovjek kao zoon politikon) do, primjerice, Marxa (čovjek kao sveukupnost društvenih odnosa). Ta uvjetovanost očituje se u konstituiranju pojedinca u odnosu na društvo u moralnom, etičkom i političkom smislu te može biti pozitivno ili negativno usmjerena. Prva se očituje u konformizmu, dok se potonja manifestira u vidu nepokoravanja ustaljenim normama. Namjera mi je u nastavku izlaganja ispitati tu pretpostavku na primjeru romana Sramota, južnoafričkog nobelovca Johna Maxwella Coetzeeja (1940). Dok većina filozofskih pristupa njegovim radovima, pa tako i Sramoti, ide u smjeru razmatranja njihovih političkih (Lucy Valerie Graham), etičkih (Peter Singer), bioetičkih (Hrvoje Jurić) pa čak i biopoetičkih (Ivana Čović) momenata, ovdje ću se baviti analizom odnosa protagonista romana prema društvu te povratnom informacijom društva prema njemu, jer držim da je takav pristup preduvjet za bilo kakvo daljnje nastojanje. Pritom ću se posebno usmjeriti na njegov, ničeanskim rječnikom, život s onu stranu dobra i zla te staviti naglasak na promjene do kojih dolazi po tom pitanju prilikom mijenjanja gradske u seosku sredinu. Uz to, ocrtat ću i važnost kulturnog konteksta na toj relaciji i njegovu ulogu pri izgradnji odnosa pojedinca prema društvu i obratno. U zaključku ću navesti implikacije koje mogu proizaći iz određenih stavova i prakse čovjeka prema društvu na njegov život te ponuditi neke moguće alternative.

filozofija ; studentski simpozij

nije evidentirano