hrvatski

Sutlićevo razumijevanje pjesništva u djelu Bît i suvremenost

U izlaganju ću govoriti o shvaćanju pjesništva koje je u svojem djelu Bit i suvremenost iz 1967. godine iznio suvremeni hrvatski filozof Vanja Sutlić (1925-1989). Sutlić je pjesništvo razumijevao kao samu bît umjetnosti, a ne tek kao umjetničku vrstu ili književni rod. Svoj doživljaj pjesništva pritom je nastojao temeljiti na grčkom doživljaju, dakle kao »proizvođenje« (ποίησις), posebice u smislu sabiranja i sačinjavanja u djelo onoga po čemu jesu čovjek i sva bića. No, Sutlić je svoja stajališta o pjesništvu zasnivao i na Heideggerovoj ideji otvorenosti čovjeka prema svemu što ga nadilazi i po čemu jest čovjekom. Heideggerov utjecaj na Sutlićevo mišljenje očitovao se i u isticanju Friedricha Hölderlina, kao primjera istinskoga pjesništva. Druga tema o kojoj ću izlagati, a koju je Sutlić također obradio u djelu Bit i suvremenost, tiče se odnosa pjesništva i filozofije. Naime, Sutlić je pjesništvo i filozofiju razumijevao kao temeljne pristupe čovjeka prema svemu što jest. Štoviše, smatrao je da se u odnosu pjesništva i filozofije otvara bitno pitanje kojim čovjek izlazi iz puke faktičnosti života i ulazi u izvornost postojanja svih bića. Prema Sutlićevu mišljenju, to pitanje je istodobno povijesno i suvremeno, jer se onaj tko pita nužno uklapa u zbivanje bîti vremena. Povijesni karakter pitanja, nastavlja Sutlić, čovjeka dovodi na prijelaz između stare povijesti, koju odlikuje otuđenost, i nove povijesti, koju odlikuje zavičajnost. Dakako, Sutlić je razlikovao filozofiju od pjesništva: filozofija uvijek teži za onim što joj izmiče, zbog čega je otuđena, dok pjesni- štvo odjelovljuje bît svega što jest u povijesnom svijetu, zbog čega je moment prakse koji mijenja svijet. Smatram da se upravo u tako poimanoj razlici nalaze nove perspektive filozofije i pjesništva.

filozofija ; studentski simpozij

nije evidentirano