hrvatski

Projektiranje i pojačanje građevina u potresnim područjima.

Središnje pitanje jest: Kako projektirati i izvesti nove građevine, a starije protupotresno sanirati? Nestručno adaptirane zgrade najčešće se prve ruše u potresima. Nažalost i nakon 35 god. protupotresnog graditeljstva i danas smo svjedoci gradnje novih, loše koncipiranih, građevina i zato seizmički nesigurnih. Ne mogu se neke građevine, iz zemelja koje nisu u seizmičkim područjima, nekritički preslikati u naše prostore. Treba konačno shvatiti da su osnovni nosivi elementi za seizmičke sile, zidovi, koji moraju biti vođeni od temelja do krova, a da građevine s “mekim” (sa stupovima, bez zidova) podrumom ili prizemljem ili bilo kojim “mekim” katom nisu protuseizmički sigurne. Zidovi u građevinama moraju biti simetrično postavljeni u jednom i drugom smjeru. Također, vrlo je važno armiranobetonskim elementima odrediti dimenzije dovoljno velike da u njih stane armatura jer smo svjesni nekih pojava kada je u presjecima toliko armature da gotovo nema mjesta za beton. Armature nebi smjelo biti više od 4% (europske norme), ili 6% (naši propisi) od ploštine betonskog presjeka. Nekim pak starijim zgradama pregrađivanjem je, uz odstranjenje nosivih zidova, toliko smanjena nosivost da im je ugrožena čak i stabilnost na vertikalna opterećenja, a da se i ne govori o nosivosti na sile potresa. Takve zgrade trebalo bi sanacijom dovesti u stanje zadovoljavajuće seizmičke otpornosti. Građevine oštećene potresom treba sanirati tako da im se osigura ista ili veća nosivost od one koju su imale prije potresa. U članku je dano težište na zidane građevine, nearmirane i armirane, te na njihovu seizmičku nosivost.

potres; seizmičke sile; građevine; zidana gradnja; armirani beton; oštećenja; pojačanja; Eurocode

nije evidentirano