hrvatski

Skladištenje i dorada krumpira

Krumpir (Solanum tuberosum L.) je kroz povijest bio važan izvor hrane u cijeloj Europi, a naročito u Irskoj gdje je uz mlijeko predstavljao gotovo “jedinu“ hranu. Neposredno nakon vađenja probiranjem se odvajaju stari «majčinski», oštećeni, bolesni i nagnječeni gomolji, dok zdravi gomolji krumpira idu na skladištenje. Krumpir se čuva u podrumima, ostavama i specijalnim podnim skladištima sa odjeljcima (boksovima) na optimalnoj temperaturi skladištenja. Tijekom skladištenja potrebna je stalna kontrola gomolja i prozračivanje vanjskim toplim zrakom na 12-18 °C, uz visoku relativnu vlagu zraka 85-95 %. Zbog mogućnosti širenja bolesti, nije preporučljivo dizati temperaturu iznad 22 °C Održavanjem svih optimalnih uvjeta u skladištima, smanjuju se gubici na najmanju moguću mjeru (oko 3.7%), a gomolji održavaju i zadovoljavajuću kvalitetu. Dobro skladištenje ima također utjecaj na proizvodnju jer se u skladištima sjemenski krumpir pripremi tako, da je kod sadnje proces klijanja već u tijeku. Na taj način razvoj krumpira u tlu je brži i kvalitetniji. Kako bi se krumpir mogao koristiti kroz cijelu godinu potrebno je očuvati njegova kemijska svojstva doradom, pri čemu se najčešće koristi termička dorada. Cilj ovog rada je utvrditi najpovoljniji način skladištenja krumpira i mogućnosti dorade istog.

skladištenje, dorada, krumpir

nije evidentirano