hrvatski

Modeli i iskustva revitalizacije hrvatskih povijesnih gradova

Tijekom povijesti u Hrvatskoj je zabilježeno više modela obnove urbanih cjelina kao posljedica fizičkih degradacija (požara, potresa, ratnih razaranja), demografskih pustošenja (epidemija, ratnih migracija, iseljavanja), ili promjene gradskih funkcija (gospodarskih, upravnih). Među takve povijesne zahvate spada planska obnova Dubrovnika nakon velikog požara krajem 13. st. kada je na pravilnoj matrici izgrađen novi dio grada – Prijeko, a obnova tipskom izgradnjom će se nakon potresa u 17. st. dogodti i na potezu Straduna. Zanimljivi su i modeli obnove dislokacijom naselja, poput izgradnje novog Paga sredinom 15. st., kada je Stari Pag napušten zbog isušenih i zamuljenih solana. Sličan proces 'premještanja' grada dogodio se i s istarskim Dvigradom smještenim u malaričnoj dolini koji je zbog epidemija napušten, a preživjeli su stanovnici u 17. st. na povoljnijoj lokaciji osnovli Kanfanar. Model obnove kapitalnim funkcijama primijenjen je na gotovo odumrloj i ruševnoj Puli koja je u drugoj polovini 19. st. doživjela snažnu revitalizaciju – i demografsku i fizičku – smještajem sjedište vojne mornarice u tom gradu za koju je planski izgrađen veliki novi dio Pule. U 20. st. najkvalitetniji je primjer urbane rekonstrukcije obnova Zadra nakon razaranja u Drugom svjetskom ratu za koji je 1952./53. proveden Natječaj za regulacionu osnovu. Nagrađenim rješenjem Brune Milića uspostavljen je model restitucije grada na povijesnoj urbanoj matrici, no uz fizičku obnovu suvremenom arhitekturom kontroliranog mjerila i oblikovanja. Zadaća zahtjevne revitalizacije postavljala se i u gradovima unutrašnje Istre koji su nakon iseljavanja talijanskoga stanovništva ostali gotovo napušteni. Kao dobar model revitalizacije 'grada kulture' valja istaknuti Grožnjan gdje je 1970-ih usmjerenom obnovom kuća dodijeljenih za rezidencijalno korištenje razvijen i scenarij kulturnih programa, a u turističkoj je funkciji uspješno revitaliziran i Motovun. Od 1998. provodi se zahtjevna obnova ratom razorenog Vukovara, no na žalost, bez kreativnog utjecaja urbanista, pa prostorni koncept nema prepoznatljivost i slika grada referentna je samo u 'normativnom' broju obnovljenih kuća substandardne kvalitete, što bi se moglo nazvati modelom fizičke obnove bez vizije! Trenutno se traga za modelima funkcionalne prenamjene naša četiri modernistička industrijska grada koji su ostali bez temeljne gospodarske osnove, pa se u Raši i Podlabinu osmišljavaju teme alternativne i suvremene kulturne ponude, u Borovu se transformacija tvornice oslanja na lučki potencijal i pogranični položaj, a Uble na Lastovu nakon višekratnih egzodusa stanovništva jedinu mogućnost ima u modelu specifičnoga turističkog korištenja.

urbana revitalizacija, obnova povijesnih gradova

nije evidentirano