hrvatski

Depresivnost u bolesnika s CVI tijekom rehabilitacije govornih poremećaja

Depresivni sindrom često se javlja kao emocionalni odgovor u osoba koje su doživjele gubitak govornih sposobnosti kao posljedicu cerebrovaskularnog inzulta CVI. Uz motorički deficit, bolesnici imaju teškoća u komunikaciji (razumijevanju govora i govornom izražavanju), čitanju, pisanju i računanju, zatim smetnje prostornog i vremenskog percipiranja. Postoje smetnje pamćenja, nestabilnost u ponašanju i česte promjene raspoloženja. S psihosocijalnog aspekta poznato je da u bolesnika s CVI postoji lanac gubitaka vezanih za tjelesno i socijalno stanje (pad na socijalnoj ljestvici u svim oblicima) te psihološko stanje (teškoće u održavanju i ostvarivanju objektivnih odnosa). Tijekom rehabilitacije govornih poremećaja razina depresivnosti mjerena je Backovom ljestvicom, na početku i tijekom terapije. Istraživanje pokazuje višu razinu na ljestvici depresije tijekom terapije. Naime, jezgra osobnosti u bolesnika sačuvana je, pacijenti mogu zapaziti promjene svojega stanja koje ih često čine nezadovoljnima (spoznaja gubitka, sporost i dugotrajnost postupaka, nedostatnost u smanjenju teškoća ...). Sve to nastaje pojavom smanjenog samopoštovanja i pojavom depresije. Odgovarajućom psihoterapijskom potporom i/ili lijekovima prevladavaju se depresivne krize. Potrebno je poticati pozitivne stimulacije, bez pretjeranog nekritičnog optimizma, sačuvati realitet i omogućiti tijek daljnje rehabilitacije. Uspješnost kompleksne rehabilitacije govora pridonosi smanjenju depresivnosti.

cerebrovaskularni inzult

nije evidentirano