hrvatski

Utjecaj suportivno-edukacijskog rada na anksioznost roditelja djece oštećena sluha i govora

U Poliklinici za rehabilitacjiu slušanja i govora SUVAG 1997. godine je proveden jednogodišnji suportivno-edukacijski rad s roditeljima djece oštećena sluha i govora, s namjerom podizanja kvalitete odnosa roditelja i djece oštećena sluha, a zbog niza evidentnih teškoća u komuniciranju osoba oštećena sluha i govora te svih promjena u odnosima do kojih one dovode. Ciljevi suportivno-edukacijskog rada s roditeljima bio je poboljšanje komunikacije unutar obiteljskog sustava i poboljšanje suradnje obitelji i stručnjaka raznih specijalnosti koji sudjeluju u rehabilitaciji i edukaciji djece oštećena sluha. U tu svrhu organizirane su grupne radionice s roditeljima djece oštećena sluha i govora (ukupno 16 radionica tijekom 12 mjeseci) u kojima su u atmosferi podrške obrađivane sljedeće teme: - psihološke potrebe djeteta oštećena sluha i/ili govora - upoznavanje i zadovoljavanje, odnos psiholoških potreba djeteta i roditelja, put ka uspješnijem roditeljstvu, neprihvatljiva ponašanja djece oštećena sluha i/ili govora (agresivnost kod djece i adolescenata), uspjeh/neuspjeh u školi, kako pomoći djeci i odraslima u smanjivanju stresa, komunikacijsko ozračje u obitelji, kvalitetno vrijeme u obitelji i zajedničke aktivnosti. U suportivno-edukacijskim grupama sudjelovalo je 16 roditelja djece oštećena sluha i/ili govora i 16 roditelja djece bez teškoća u razvoju. Sudionici grupa su izabrani po načelu dobrovoljnosti i motiviranosti za rad, uz uvjet odsustva psihopatološke simptomatike i normalnog intelektualnog statusa, što je provjereno metodom polustrukturiranog psihijatrijskog intervjua. Suportivno-edukacijskom radu prethodilo je ispitivanje anksioznosti roditelja. Primjenjeni su instrument za mjerenje anksioznosti (Spielberger i sur.) i upitnik za ispitivanje depresivnosti (Beck). Pokazalo se da su roditelje djece oštećena sluha i/ili govora inicijalno anksiozniji i depresivniji u usporedbi s roditeljima djece neometenog razvoja. Dobiveni rezultati po završetku rada ukazuju na povišen intenzitet anksioznosti i depresivnosti roditelja djece bez sumnji u razvoju, ali je suportivno-edukacijski rad pridonio ukupnom smanjivanju intenziteta anksioznosti i drepresivnosti u obje skupine.

nije evidentirano

nije evidentirano