hrvatski

Znanstveno – politehničko nasljeđe Vrančićevih Machinae novae u FER-u Sveučilišta u Zagrebu

Prvotisak Machinae novae (Venecija, 1615) na zalasku renesanse prihvaćen je leksikološkim temeljem svjetskoj povijesti tehnike radi politehničkih ideja, izuma, konstrukcija i naprava, gdje su zakonitosti fizike i tehnike izvorno primijenjeni u toj rijetkoj knjizi. Autor je Faust Vrančić (Faustus Verantius Sibenicensis [1. 01. 1551. Šibenik – 20. 01. 1617. Venecija]), hrvatski izumitelj i fizičar, politehničar, filozof i teolog, polihistor, jezikoslovac i diplomat. U fokusu je prvo hrvatsko cjelovito opremljeno izdanje – pretisak Machinae novae Fausti Verantii Siceni cum declaratione Latina, Italica, Hispania, Gallica et Germanica (izd. Novi Liber, Zagreb i Gradska knjižnica „Juraj Šižgorić“, Šibenik: 1993.). Pouzdani hrvatski prijevod izvršio je Vladimir Muljević (1913. – 2007.), prvi hrvatski doktor elektrotehničkih znanosti (Tehnička visoka škola u Beču, disertacija o Teslinom motoru, 15. 07. 1944.), poznati sveučilišni profesor u ETF-u/FER-u Sveučilišta u Zagrebu u poljima automatike i kibernetike. U 25–godišnjoj kronologiji DFF-a u Cresu, Vrančićeva kapitalna djela poput višejezičnog Rječnika i Novih strojeva nisu eksplicitno bila temom simpozija. Zbog toga će se u predavanju osvijetliti zanemarene i/ili potisnute komponente u Vrančićevu nasljeđu, kao prilog hrvatskome traganju za najboljim školskim modelom obrazovanja mladih generacija s tehničko-izumiteljskom komponentom u tome modelu. Nisu li prostor i trenutak za takav metaforički/školski povijesni Vrančićev skok padobranom (XXXIX. HOMO VOLANS/Leteći čovjek) mogući danas radi velikog utjecaja i dobra u suvremenim disciplinama znanosti, politehnike ili kulture?

Faust Vrančić, Machinae novae, Vladimir Muljević, FER, Vrančićevo nasljeđe, odabrani izumi

nije evidentirano