hrvatski

Srijemska županija 1745.-1847. godine

Županije su stare srednjovjekovne teritorijalno-samoupravne jedinice u Hrvatskoj. Poslije ponovne uspostave slavonskih županija 1745. godine, Srijemska županija je neko vrijeme predstavljala u državnoj strukturi vlasti upravno-sudsko teritorijalnu i plemićku zajednicu. Vrijeme od 1785. do 1790. može se smatrati samo kao jedan interval u županijskom radu. Naime, županije nisu više bile plemićke zajednice sa samoupravnim ovlastima nego vladareve najniže teritorijalno-upravne organizacijske jedinice. Nakon smrti cara Josipa II. krajem 1790. godine, kao što je poznato, povučene su Josipove reforme te su vraćene stare županije i njihovo plemićko samoupravno skupštinsko uređenje, onakvo kakvo je bilo prije dokidanja županija 1785. godine. Poslije oslobođenja savsko-dravskog međuriječja od osmanske vladavine potkraj 17. stoljeća predviđen je vojni ustroj u slavonsko-srijemskoj posavskoj uznici duž nove granice s osmanskom Bosnom i Srbijom na rijeci Savi do njezina utoka u Dunav kod Zemuna. Sredinom 18. stoljeća osnovane su dvije pukovnije – Brodska i Petrovaradinska. Sastojale su se od satnija, službeni jezik bio je njemački, a njihove pješačke bojne sudjelovale su u ratnim pohodima. Obje pukovnije imale su svoja stožerna mjesta, trgovišta, vojne komunitete i tvrđave, a duž Save i Dunava postojao je kordon s čardacima, raštelima i kontumacima. Porast stanovništva značio je prevlast mlađih dobnih skupina ljudi koji su živjeli u kućnom zadrugama i bavili se poljoprivredom, osobito ratarstvom, zatim šumarstvom i svilarstvom, a u manjoj mjeri i obrtom, tranzitnom trgovinom i graditeljstvom. Najviše je bilo katolika i pravoslavnih, a manje protestanata i Židova, za čiju su izobrazbu pod vojnom upravom bile zadužene glavne i trivijalne škole, djevojačke i matematičke škole, kao i gimnazije, vjerske i narodne škole. Rad donosi nove znanstvene spoznaje i nove interpretacije znanstvenih spoznaja.

Srijem, županija

nije evidentirano