hrvatski

Ekološka poljoprivreda između CETA-e i lokalnog razvoja

Ekološka poljoprivreda bilježi brzi rast u zemljama EU zadnjih desetljeća. Prema podacima Eurostata 10.3 milijuna hektara u EU tijekom 2014. godine bilo je obrađeno prema ekološkim standardima, dok je 2002. godine taj podatak iznosio 5.7 milijuna hektara. Tijekom posljednjeg desetljeća porast površina pod ekološkim uzgojem je iznosio 500.000 ha godišnje. Unatoč značajnom rastu ekološka poljoprivreda obuhvaća svega 7.6 % ukupno obrađenog poljoprivrednog područja u zemljama Europske unije. Analizom zakonskih mjera na razini EU, kroz provedbu drugog stupa zajedničke poljoprivredne politike (ZPP-a) koja se provodi od 1962. godine, odnosno politike ruralnog razvoja i nacionalnog zakonodavstva pojedinih država članica, vidljiva je korelacija između poticajnih mjera, proaktivnog pristupa članice u provedbi nacionalne politike ruralnog razvoja i povećanje broja hektara i broja registriranih farmi kao ekoloških uzgajivača. ZPP je europski odgovor na potrebu za zadovoljavajućim životnim standardom za preko 22 milijuna poljoprivrednika i njihovih djelatnika, na potrebu da se osigura raznolika i sigurna opskrba hranom te zadovoljavajući uvjeti življenja za nešto više od 500 milijuna stanovnika EU. Politika je zajednička za svih 28 država, te se na taj način jača konkurentnost i održivost poljoprivrede u EU. Koje su posljedice prihvaćanja sporazuma CETA (Sveobuhvatni ekonomski i trgovinski sporazum između EU i Kanade, tzv. mali TTIP) na razvoj ekološke poljoprivrede u Republici Hrvatskoj i svega onoga što ju prati (ruralni turizam, lokalni proizvodi, očuvanje autohtonoga okoliša) kroz moto: „Isto, ali različito“, pokušati će se ukazati u ovom radu. Primarno se želi naglasiti važnost lokalne zajednice, lokalnih običaja i resursa, kao i svih oblika različitosti, te lokalnih prava i obveza u očuvanju okoliša za generacije koje dolaze za nama.

ekološka poljoprivreda, CETA, agroturizam

nije evidentirano