hrvatski

Schellingov "Spis o slobodi"

Novost Schellingova shvaćanja slobode, kojim ona biva pogođena i dohvaćena u svojoj istini i punoj zbiljnosti, sadržana je u stavu da je njezin „realni i živi pojam“ taj da je ona „sposobnost za dobro i za zlo“. Tom su odredbom očito ujedno dobro i zlo određeni kao najvažniji među naslovom spisa naznačenim „sa slobodom povezanim predmetima“. Kao što je bitna novost „Spisa o slobodi“ prevladavanje apstraktnog, formalnog, puko praktičnog i moralnog pojma slobode, te njezino novo, zbiljsko i utoliko „pozitivtno“ određenje, tako se i zlo spram kojeg takva sloboda može smjerati u spisu više ne shvaća ni kao moralno ni kao metafizičko zlo u puko negativnom smislu lišenosti i nedostajanja dobra. Negativnoj odredbi zla kao lišenosti dobra (privatio boni), koja svoje mjerodavno filozofijsko podrijetlo ima u Plotina, prvu svestranu razradu u Augustinovu mišljenju, a konačno metafizičko etabliranje u Leibnizovoj Teodiceji, Schelling u spisu suprotstavlja pozitivno shvaćanje zla u smislu žive sile i moći zbiljski htijetog nesklada i razaranja, ili još točnije lažnog jedinstva, u kojem su zbiljske sile i moći očuvane i djelatne, ali izokrenute u nesklad i nered.

Schelling, filozofija, sloboda, zlo

nije evidentirano