hrvatski

Kronotop djetinjstva u romanima "Adio kauboju" Olje Savičević Ivančević i "Ja se ne bojim" Niccolòa Ammanitija

Polazeći od Bahtinove teorije romana u ovom se radu analizira kronotop djetinjstva u dvama suvremenim romanima – "Adio kauboju" hrvatske spisateljice Olje Savičević Ivančević i "Ja se ne bojim" talijanskog autora mlađe generacije, Niccòloa Ammanitija. Konceptom kronotopa Bahtin je ukazao na vremenske i prostorne odnose unutar književnog teksta, koji su po svojoj prirodi uzajamni i koji u toj uzajamnosti oblikuju nerazlučivu cjelinu "vrijemeprostora". Budući da se u spomenutim romanima veze vremena i prostora zapliću oko središnjeg motiva djetinjstva, ono se može smatrati dominantnim kronotopskim obilježjem obaju romana. Stoga se u središnjem dijelu rada ovaj problem prati poredbenom analizom, na nekoliko sadržajnih razina: Bahtinov pojam kronotopa, kronotop povratka u djetinjstvo, kronotopičnost likova djece i odnos likova djece prema ostalima. U romanu "Adio kauboju" "vrijemeprostor" djetinjstva počinje se oblikovati povratkom protagonistkinje Dade u obiteljsku kuću s namjerom razotkrivanja bratova samoubojstva, te nastavlja kroz narativne izlete u prošlost u kojima obiteljsku, privatnu razinu stalno prati kolektivna, društvena. Obje prošlosti zasjenjene su tranzicijskim osjećajem gubitka vrijednosti. Traumatično iskustvo provučeno je kroz infantilnu vizuru, što s jedne strane sužava perspektivu i usporava rasplet, a s druge stilski obogaćuje i oneobičava jezični izraz. U Ammanitijevu romanu "Ja se ne bojim" u ulozi pripovjedača pojavljuje se devetogodišnji protagonist Michele. Kronotop djetinjstva u Ammanitijevu romanu obilježava zaustavljeno vrijeme odrastanja u zabiti, u kojoj do prekretnice koja ubrzava vrijeme odrastanja dolazi kada Michele slučajno otkrije otetog dječaka. Dok se kronotopičnost povratka u mjesto djetinjstva u romanu Olje Savičević otkriva u rasplitanju tajne iz prošlosti, povratak se u Ammanitijevu romanu evocira u uspomenama odraslog pripovjedača te se odvija isključivo na refleksivnom planu. Zajednička kronotopska specifičnost u obama romanima je vezivanje uz prostor provincije koje simbolički usporava vrijeme te omogućava koncentraciju na zgusnuto događanje u zaustavljenom odsječku djetinjstva. To ističe, u skladu s Bahtinovim shvaćanjem lika čovjeka u književnosti, kronotopičnost odbačenih likova u svijetu zabačenog prostora.

kronotop, djetinjstvo, roman, Adio kauboju, Ja se ne bojim

nije evidentirano