hrvatski

Kritički mimetizam u hrvatskim distopijskim romanima

Kritičkom mimetizmu hrvatskih distopijskih romana u ovom se radu pristupa iz književnopovijesne i žanrovske perspektive, polazeći od analize poetičkih obilježja distopijskih romana. Na samom početku opisat će se distopijski romani te njihova pojavnost, prvo u svjetskoj, a zatim u hrvatskoj književnosti. Za bolje razumijevanje žanra distopije objasnit će se i poetika distopijskog romana te navesti najvažnija obilježja žanra. Pojam „kritički mimetizam“ preuzima se u značenju koje je odredio Krešimir Bagić koristeći ga prije svega kao obilježje stvarnosne proze u hrvatskoj književnosti devedesetih. U ovom radu pokušat će se istražiti prisutnost stilskih obilježja kritičkog mimetizma u distopijskoj prozi, koja se najčešće povezuje sa žanrom znanstvene fantastike, što se naizgled čini proturječnim budući da fantastika pretpostavlja odstupanje od mimetičkih načela. Stoga je glavni cilj ovoga rada pokazati kako kritički mimetizam funkcionira u distopijskoj poetici. Za tu svrhu u središnjem dijelu rada analitički se pristupa trima suvremenim romanima – "Lomljenje vjetra" (2011.) Ede Popovića, "Planet Friedman" (2012.) Josipa Mlakića i "Što će biti s nama" (2015.) Borivoja Radakovića. Interpretirajući poetičke specifičnosti na kojima se u ovim romanima grade distopijske pretpostavke o budućnosti, ujedno se prati i način na koji se u njima iskazuje kritički stav prema aktualnoj stvarnosti i društvenom kontekstu. Iako su vizije budućnosti u izabranim romanima naizgled različite, svim trima autorima zajedničko je polazište u izrazito kritičnom stavu iskazanom prema globalnom i nacionalnom kolektivitetu iz čega proizlazi logična zabrinutost za budućnost.

distopija, hrvatski roman, kritički mimetizam, kritički stav, suvremeni roman

nije evidentirano