hrvatski

Povijesno liturgijske posebnosti euholoških obrazaca ranog razdoblja slavenske liturgije (10.-14. st.) s osvrtom na predslovlja

Povijesno liturgijske posebnosti euholoških obrazaca ranog razdoblja slavenske liturgije (10. – 14. st.) s osvrtom na predslovlja istražuje temelje slavenske liturgijske tradicije koja se od svoga utemeljenja u 9. stoljeću sačuvala na prostorima hrvatskoga glagoljaštva kroz srednji vijek, pa sve do 20. stoljeća. U predmetu istraživanja ove disertacije je liturgijsko podrijetlo slavenske liturgije, koju za navedeni period od 10. do 14. stoljeća nazivamo ranom slavenskom liturgijom, te njezine posebnosti u odnosu na rimsku liturgiju, za koju pretpostavljamo da je sadržana u euhološkim obrascima i predslovljima slavenskih, glagoljičkih izvora. U sklopu povijesnih istraživanja, analizirana su pisma papa 9. stoljeća, točnije Hadrijana I., Ivana VIII., Stjepana V. i Ivana X., kao i Žitija svetih Konstantina Ćirila i Metoda. Istraživanjem je utvrđeno da se problem liturgijske pripadnosti rane slavenske liturgije ne spominje, nego samo pitanje liturgijskog jezika i crkvene organizacije uspostavljene panonskomoravske dijeceze. Prema tome se zaključuje da rimski prvosvećenici, vodeći brigu oko liturgijske discipline u pitanju liturgijskog jezika, kao i crkvene organizacije, pozornost pridaju svojem, rimskom obredu. Niti istraživanja dvoje relevantnih povjesničara, Francisa Dvornika i Maddalene Betti, čiji se znanstveni opus dotiče i ove znanstvene problematike, ne ukazuje toliko na problematiku liturgijske pripadnosti, koliko na okolnosti koje su dovele do stvaranja slavenske liturgijske tradicije kao i panonsko-moravske dijeceze. Istraživanjem deset liturgijskih glagoljičkih izvora i euholoških obrazaca koje sadrže, korištenjem povijesno-kritičke i povijesno- komparativne metode liturgijskih istraživanja, utvrđeno je da su glagoljički izvori ranog razdoblja slavenske liturgije po svojoj tipologiji fragmenti sakramentara i misala, a u euhološkim obrascima odražavaju identičnosti s latinskim euhološkim obrascima prisutnim u grgurovskim i grgurovsko- gelazijevskim sakramentarima kontaktnog područja Sjeverne Italije, Bavarske s Moravskom i Panonskom, tj. srednjoeuropskim slavenskim zemljama. U euhološkim obrascima hrvatskoglagoljskih misala 12. i 13. utvrđene su sličnosti s liturgijskom tradicijom „secundum consuetudinem Romanae curiae“ te s ambrozijanskom, ravenskom i beneventanskom liturgijskom tradicijom, dok se za Vatikanski misal Illirico 4 može potvrditi ranije iznesena teza o tipičnom rimskom plenarnom misalu „secundum consuetudinem Romanae curiae“. Posebnosti euholoških obrazaca koje su pronađene upućuju na miješanje tekstološke tradicije rimskih sakramentara navedenog područja, kao i na prilagodbu latinskih teoloških izričaja staroslavenskom jeziku proširivanjima teoloških izričaja. U istraživanju predslovlja ranog razdoblja slavenske liturgije, od dvadeset i jednog predslovlja sadržanog u izvorima, samo se za jedno, predslovlje u Bečkim listićima, može pretpostaviti izvorno ili indigeno liturgijsko- književno stvaralaštvo, dok ostala predslovlja odražavaju identičnost s pronađenim latinskim predslovljima. Istraživanjima glagoljičkih liturgijskih izvora, kao i komparacijom s Vatikanskim misalom Illirico 4, utvrdili smo djelomičnu tradiciju euholoških tekstova iz ranog razdoblja, dok se za euhološke tekstove fragmenata hrvatskoglagoljskih misala do 14. stoljeća, može pratiti trag tradicije teksta, u onoj mjeri koliko su identične redakcije rimskog plenarnog misala. Istraživanjima smo zaključili da je primjenom ovih metodoloških postupaka, povijesnokritičke i povijesno- komparativne metode liturgijskih istraživanja, ipak nemoguće utvrditi točan latinski kodeks koji bi predstavljao izvornik s kojega su učinjeni prijevodi na staroslavenski ili hrvatskocrkvenoslavenski jezik, nego samo njegovu tipologiju, na koju upućuju euhološki obrasci. Konačni cilj ovog istraživanja ukazuje na potrebu daljnjih interdisciplinarnih istraživanja paleoslavističke problematike, posebno uvođenjem teoloških znanosti i znanstvenih metoda, kako bi se upotpunila povijesna slika nastanka, razvoja i održanja slavenske liturgijske tradicije do 20. stoljeća u hrvatskoglagoljskoj liturgijskoj književnosti i uporabi.

Staroslavenski jezik, glagoljica, Sveti Konstantin Ćiril i Metoda, Moravska, Panonija, papa Hadrijan I., papa Ivan VIII., papa Stjepan V., papa Ivan X., staroslavenska liturgija, sakramentari, euhološki obrasci, predslovlja, liturgijski jezik, Kijevski listići, Bečki listići, Sinajski sakramentar, Fragmenti glagoljičkih misala, Vatikanski misal Illirico 4, grgurovski i gelazijevski sakramentari, misali

nije evidentirano