hrvatski

Na ten škrten kušćiće raja: primjer valorizacije zavičajne baštine Brseča i Brsešćine u radu s najmlađima

Pojam zavičaj i njegova izvedenica zavičajnost mogu se promatrati sa stajališta različitih disciplina, naime s lingvističkog, filozofskog, psihološkog, sociološkog, etnološkog, pravnog i pedagoškoga gledišta. Sva ta gledišta o zavičaju važna su osobito u njihovoj primjeni u odgojnoj i nastavnoj praksi gdje valja istaknuti važnost implementacije principa zavičajnosti u svim etapama školovanja. No, da bi se taj princip mogao ostvariti, valja osposobiti odgojitelje i učitelje za takvu nastavu. Štoviše, princip zavičajnosti ne može se ostvarivati ako odgojitelj i učitelj ne poznaje učenikov zavičaj i u prostoru i u vremenu. U tom okviru, u ovome radu autorica prikazuje jedan primjer kao plod svojega nastavničkog rada sa studentima (kolegij Usmena zavičajna baština) i znanstvenog bavljenja usmenom baštinom na Fakultetu za odgojne i obrazovne znanosti Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli. Prikazujući konkretan primjer iz Brseča, slikovitoga mjesta na istočnoj obali Istre, analizira projekt „Potraga za brsečkim blagom“ koji je proveden u Područnoj školi Brseč. Analiza pokazuje osobitu utemeljenost projekta na igri, traganju, otkrivanju i stvaralaštvu. To se posebno očituje u nosivome pojmu cijeloga projekta, naime u pojmu broskva koju su kao specifičnu lokalnu poljoprivrednu kulturu učenici tematizirali u razigranoj kreativnoj kulinarskoj radionici. Takav pristup podržali su roditelji i lokalna zajednica te je projekt zapažen i memoriran kao događaj općeg kulturnog značenja. Uz to, pod mentorstvom autorice ovoga rada uspješno je oblikovan te obranjen i u obliku diplomskog ispita.

Usmena zavičajna baština, Brseč, dijete, rugalica

nije evidentirano