hrvatski

Gospodarska politika i neslužbeno gospodarstvo

Neslužbenog gospodarstvo (NG) iskrivljuje makroekonomske veličine, pa nositelji GP mogu zavaravati sebe i/ili javnost iskazujući onu vrstu podataka koja im u danom trenu odgovara, odnosno mogu poluistinitim podacima manipulirati javnošću. I sama država svojom veličinom može utjecati na NG. Porast poreznog tereta, širenje poreznih osnovica, rast doprinosa socijalnom osiguranju, sve složeniji porezni sustavi, ali i sve češći otpori opresivnoj i tiranskoj državi odbijaju građane od poslušnosti prema državi i navode ih na NG. Uz te opće pojave, u Hrvatskoj bi posebna opasnost mogla prijetiti od očite ambicije države da bude velika, skupa i paternalistička, da sama ulaže u gospodarstvo ili da ga subvencionira, što potiče nove koruptivne i ilegalne prakse. Istraživanje je pokazalo da su na kretanje NG u Hrvatskoj mogli djelovati strukturalni uvjeti (osiromašenje, porast nejednakosti, nezaposlenost i srozavanje javnih usluga), te institucionalne promjene (privatizacija, porezna politika i sankcioniranje). Poseban problem NG u Hrvatskoj predstavljaju njegovi oblici u privatizaciji i to zbog: a) veličine društvenog kapitala obuhvaćenog privatizacijom, b) nemogućnosti mjerenja NG u privatizaciji, c) stava prema kojem je revizija privatizacije političko, a ne gospodarsko, zakonsko ili moralno pitanje, d) netransparentnosti propisa i koncentracije moći odlučivanja u rukama državnih službenika (nema javne kontrole, javlja se državni klijentelizam, itd.). Nedovoljno kažnjavanje NG u Hrvatskoj otupilo je zanimanje javnosti i dovelo do cinizma prema pravnoj državi i političarima, što će otežati napore za suzbijanje NG. GP usmjerena na suzbijanje NG mora 1) smanjivati poreze i carine (onoliko koliko državni proračun to može podnijeti), 2) smanjivati regulaciju (ali selektivno, ne naprimjer, i regulaciju tržišta rada koja je pozitivna), 3) smanjivati ulogu javnog sektora, odnosno države u gospodarstvu, te liberalizirati gospodarstvo, 4) potaći utvrđivanje veličine NG u ukupnom gospodarstvu, ali i u pojedinačnim djelatnostima. Za smanjenje NG trebat će se usmjeriti na: 1) pojašnjenje, preciziranje i usklađivanje zakona i propisa, 2) jačanje nezavisnosti i opremljenosti sudova, 3) poboljšanje i bolju dostupnost statistike, 4) poboljšanje organizacije, učinkovitosti, stručnosti i suradnje državnih tijela, 5) smanjivanje uloge države, liberalizaciju gospodarstva, racionalnije trošenje javnih rashoda, kvalitetnije usluge javnog sektora, 6) uvođenje poreza na dodanu vrijednost, 7) reformu mirovinskog sustava, 8) raskid s paternalističkim kapitalizmom, 9) kontrolu dosadašnje privatizacije i privatizacije javnih poduzeća, 10) jačanje demokratskih oblika kontrole. Pri pokušajima smanjivanja NG važnije je sprečavanje uzroka, nego kažnjavanje posljedica, a pritom je ključna institucionalna sfera (odnos države i gospodarstva). Neophodna su trajna i usklađena daljnja istraživanja: 1) političke ekonomije NG kojima će se pokušati utvrditi buduća uloga države, 2) promjene socijalne strukture, korupcije, porezne evazije, stavova javnosti o NG, 3) ekonomskih, sociokulturnih i antropoloških značajki zajednica posebno angažiranih u NG, 4) privatizacije, 5) poreznog statusa malih poduzeća, 6) transparentnosti zakona, 7) sudske efikasnosti, itd. Poseban naglasak u daljnjim istraživanjima potrebno je staviti na poboljšanje statistike, koja mora biti sveobuhvatnija, kvalitetnija i usklađenija s međunarodnim standardima. Potrebno je točno izračunavanje BDP- a (nominalni, realni, službeni podaci za svaku godinu, pojedine njegove veličine, po organizacijskom načelu, itd.), usvajanje sustava nacionalnih računa Ujedinjenih naroda, input- output tabela, bolje praćenje formalnih djelatnosti, redovite ankete o osobnoj potrošnji, anketa kojoj je svrha utvrditi NG, dugi i kontinuirani nizovi podataka, itd.

ekonomska politika ; neslužbeno gospodarstvo

nije evidentirano