hrvatski

Ontologija umjetnosti Ivana Fochta

Autor sintetički prikazuje najvažnije nalaze i rezultate svoga znanstveno-istraživačkog postupka te dolazi do sljedećih Fochtovih estetičko-filozofskih stajališta o fenomenu i biti umjetnosti: 1. Fochtova estetika zastupa (u metodološkom pogledu) objektivizam, koji se temelji na slojevitoj strukturi estetskog predmeta (npr. N. Hartmann, R. Ingarden) ; 2. u ontološkom pogledu Fochtova estetika zastupa esencijalizam, odnosno stav da estetske forme prethode egzistenciji estetskog predmeta ; 3. prema Fochtu estetske forme postoje objektivno i nisu proizvod svijesti estetskog subjekta. Focht u gnoesologijskom pogledu zastupa osebujan spoj platonizma, tj. fenomenologije i dijalektičkog materijalizma ; 4. Fochtova ontologija je utemeljena na ˝ontološkom monizmu˝ i ˝gnoseološkom dualizmu˝. Pored tih osnovnih otkrića autor u doktorskom radu temeljito analitičko-kritički razmatra i kontekstualizira čitav niz Fochtovih bitnih pojmova, prilaza i filozofsko-estetskih postavki o umjetnosti, istovremeno ih sučeljavajući (komparativno i kritički) sa svim relevantnim filozofima i estetičkim misliocima. To se odnosi na sve vrste umjetnosti, a najtemeljitiji prodori i uvidi, o kojima je Focht i najviše pisao, odnose se prije svega na glazbu, književnost i slikarstvo. Značajne su i autorove komparativno-kritičke analize Fochtovih filozofskih i estetičkih sugovornika kao što su npr. F. Marković, M. Tkalčić, D. Grlić, R. Ingarden, N. Hartmann, M. Bense, M. Heidegger, E. Hanslick, S. Langer, V. Jankelevitch i dr. koje plastično pokazuju kako se kretao Fochtov filozofsko-estetički razvoj, u njegovom produktivnom i kritičkom dijalogu o najtežim pitanjima ontologije umjetnosti.

filozofija ; ontologija ; umjetnost ; estetika ; glazba

nije evidentirano