hrvatski

Zvonimirova kletva u predajama, povijesti i romanu "Prosjaci i sinovi" Ivana Raosa

U radu govori se o kletvi kao usmenoknjiževnom obliku. Kletva postoji onoliko koliko postoji i čovječanstvo. U hrvatskoj je tradiciji najpoznatija Zvonimirova kletva. Tu kletvu izgovorio je hrvatski kralj Dmitar Zvonimir na Skupštini 1089. godine dok je čitao Papino pismo. Papa je od njega tražio da pošalje vojsku u oslobođenje Kristova groba, a kraljevi su podanici nahrupili na njega i kamenjem ga izmrcvarili. Umirući je kralj prokleo svoj narod, zazivajući nad njim tisućgodišnju vladavinu tuđega jezika. Zvonimirovom su se kletvom bavili i još se uvijek bave povjesničari, arheolozi i filolozi. Oko istinitosti te kletve do današnjega dana traju sporenja među povjesničarima. Dok jedni, primjerice Ferdo Šišić, vjeruju u istinitost umorstva kralja Zvonimira, drugi Zvonimirovo umorstvo i kletvu smatraju legendom, treći Zvonimirovu smrt smatraju nerazjašnjenom. Ivan Raos u svoj roman „Prosjaci i sinovi“ inkorporirao je povijesnu predaju o umorstvu kralja Dmitra Zvonimira i kletvi koju je pritom izrekao. Zvonimirova je kletva uzrokom patnje Hrvata. Prosjaci i njihovi sinovi, prema Raosu, potomci su kraljeva tobolčara koji nije zaštitio svoga kralja.

hrvatski kralj Dmitar Zvonimir ; Ivan Raos ; „Prosjaci i sinovi“ ; kletva ; povijest

nije evidentirano