hrvatski

Važnost imunocitokemijske analize u diferencijalnoj dijagnostici karcinoma pluća

Cilj: Prikazati adekvatnost citoloških uzoraka za imunocitokemijsku analizu, utjecaj kombinacije uzoraka na ishod analize, najčešći broj primjenjenih monoklonalnih protutijela te doprinos imunocitokemije u diferencijalnoj dijagnostici karcinoma pluća. Materijal i metode: Razmotreni su način dobivanja i obrade materijala te kvaliteta preparata obzirom na zastupljenost malignih stanica u uzorku. Rezultati: Imunocitokemijski je obrađeno 428 (20, 27%) uzoraka. Nakon imunocitokemije nije bilo moguće interpretirati 31 (79, 48%) uzorak zbog oskudnosti malignih stanica, 5 (12, 82%) uzoraka zbog odsutnosti obojenja te 3 (7, 69%) uzorka zbog odljepljivanja s citološkog stakla. Obzirom na vrstu uzorka, nije bilo moguće interpretirati 5 (5, 15%) kateter aspirata (KAS), 7 (5, 93%) otisaka brisa bronha četkicom (BČ), 1 (5, 55%) bronhoalveolarni lavat (BAL), 5 (12, 20%) punktata fiberom (PF), 12 (20, 70%) pleuralnih izljeva (PI), 3 (6, 66%) limfna čvora (LČ) punktirana na slijepo, 2 (13, 34%) punktata tvorbe (PT), i 4 (12, 90%) transtorakalna punktata (TTO). Od ukupno 77 kombinacija dva različita uzorka, 3 (3, 89%) slučaja nisu dala pouzdane rezultate za interpretaciju. Od ukupno 254 analiza kod kojih su primjenjena od 1 do 3 monoklonalna protutijela, 29 (11, 41%) nije bilo moguće interpretirati, a od ukupno 118 analiza kod kojih su primjenjena 4 i više monoklonalna protutijela, nije bilo moguće interpretirati 10 (8, 47%). Zaključak: Uzorci KAS, BČ, BAL, MINIBAL, PF, PI, LČ, PT i TTO pokazali su se adekvatnim za imunocitokemijsku obradu i analizu. Kombinacijom različitih uzoraka istog bolesnika povećava se uspješnost imunocitokemijske analize, a veći broj monoklonalnih protutijela ne umanjuje uspješnost imunocitokemijske analize. Imunocitokemijska analiza je uz rutinsko MGG bojanje od velike pomoći u donošenju konačne dijagnoze.

imunocitokemija ; karcinom pluća ; pulmološka citodijagnostika

nije evidentirano