hrvatski

Zaključci, ocjene i preporuke u vezi s uvođenjem poreza na dodanu vrijednost u Republici Hrvatskoj

Na temelju istraživanja provedenih u okviru ovog projekta, čiji su rezultati opširno opisani u člancima 1. do 10. moguće je donijeti određene zaključke, ocjene i preporuke. Hrvatska je odlučila u svoj porezni sustav uvesti PDV. Zakon je donesen 1995., a primjena je predviđena za 1. siječnja 1997. godine. To su činjenice koje nepotrebnima čine svaku daljnju raspravu o usporedbi PDV-a i poreza na promet proizvoda i usluga. Stoga se ovaj projekt time ni ne bavi. U ovom je trenutku najvažnije pokušati procijeniti i ocijeniti dosad poduzete korake i preporučiti dopune i poboljšanja priprema za samo uvođenje PDV-a. Hrvatska je u osnovi preuzela sustav PDV-a koji prevladava u zemljama EU (potrošni oblik, načelo odredišta i kreditnu metodu). Na taj se način hrvatski sustav uklapa u europski. Međutim, moguće je očekivati izvjesne probleme u provedbi. Izazvat će ih promjene kao što je uvođenje oporezivanja opreme, obveza vođenja dodatnog računovodstva s pregledima ulaznih i izlaznih računa, te ispostavljanje računa s jasno iskazanim iznosima PDV-a. Takve promjene zahtijevaju pomne pripreme kako poreznih obveznika, tako i porezne uprave. Hrvatska se odlučila za idealan sustav PDV-a s jednom stopom, širokom osnovicom i malim brojem izuzeća. Iako će biti mnogo prigovora da se hrvatski sustav tako razlikuje od prakse u brojnim drugim zemljama, postupljeno je ispravno, jer su u obzir uzeti prevladavajući trendovi(smanjenja broja stopa, porasta stopa, ukidanja izuzeća). Rasprave i argumenti koji se pozivaju na prakse drugih zemalja često mogu zavesti na krivi put. Porezni sustav svake zemlje posljedica je tradicije, iskustva, navika, odnosa snaga interesnih skupina, itd. Istovremeno, podložan je i stalnim i trajnim promjenama. To ne mora neminovno uroditi lošim poreznim sustavom, ali jednostavno preslikavanje u drugu zemlju obavezno mora. Stoga je pri kreiranju novog sustava najbolje da se u obzir uzmu dugoročna, globalna kretanja (očito je da standardna stopa PDV-a u zemljama OECD-a trajno raste, da se broj stopa smanjuje, a da su zemlje koje su nedavno uvele PDV uglavnom uvele sustav s jednom stopom). Iako su prednosti jedne stope PDV-a ekonomski nedvosmislene, hrvatski porezni obveznici navikli na sustav s više tarifnih razreda, sigurno će ju teško prihvatiti. Pritisci za priznanjem niže, povlaštene stope bit će veoma snažni, posebno kod grana koje posluju na granici rentabiliteta. Pritisci se mogu očekivati i od zagovornika demografskih, populističkih, razvojnih, regionalnih i sličnih politika. Zato je od presudne važnosti uporno i neprestano dokazivati prednosti jedne stope. U mnogim se zemljama koristi nulta stopa za oporezivanje nekih proizvoda i usluga, međutim, praksa je pokazala da je sustav povrata PDV-a što ga primjena nulte stope za sobom povlači vrlo složen. Stoga valja izbjegavati primjenu nulte stope. Jedna ili najviše dvije stope, što manji broj izuzeća i nulta stopa samo za oporezivanje izvoza, dobre su osobine sustava PDV-a. One omogućuju neutralnost, jednostavnost, malu evaziju, izdašne prihode, izbjegavanje kaskandog učinka, i široku poreznu osnovicu. Velika je šteta žrtvovati ove odlike PDV-a i od njega učiniti ono što mu nije cilj, tj. učiniti ga progresivnim. Regresivnost PDV-a valja ublažavati tako da se vodi računa o cjelokupnom proračunskom sustavu, tj. o svim oblicima proračunskih prihoda i rashoda. S tim u vezi se može preporučiti preispitivanje oporezivanja dohotka i analizu poreznog opterećenja stanovništva, te oslanjanje na izravne socijalne transfere. Vezano uz izuzeća posebno je značajno napomenuti da je država u užem smislu izuzeta iz sustava PDV-a, to jest da ne naplaćuje PDV na svoje usluge, ali ne može ni odbiti PDV za nabavljene inpute. Izuzeće, samo po sebi, ne mora za izuzeto poduzeće, ustanovu, instituciju predstavljati prednost. Pitanje je jesu li izuzeti porezni obveznici (bolnice, škole i drugi) svjesni financijskih promjena koje ih primjenom PDV-a očekuju. Njihove financijske teškoće stvarat ćei dodatne pritiske na fondove i na sam državni proračun. I to je jedno od pitanja koje iziskuje detaljnu razradu prije uvođenja PDV-a. Prijelaz na sustav PDV-a neminovno će se različito odraziti na konkurentski položaj pojedinih grana, proizvoda i usluga kako unutar zemlje tako i u odnosu na stranu konkurenciju. Za potrebe ovog projekta analizirana je tek po jedna grana, usluga i proizvod (poljoprivreda, financijske usluge i nekretnine). Pritom je uočeno da u Zakonu o porezu na dodanu vrijednost postoje značajne i krupne manjkavosti i nepreciznosti za svaku od njih, te da svaka od tih tema iziskuje detaljniju analizu i pojašnjenja Zakona. Hrvatski Zakon o porezu na dodanu vrijednost, na primjer, ne definira položaj poljoprivrednika.Financijskim uslugama pristupa se vrlo kratko, a otvoreno je i pitanje definicije financijskih usluga. Pritom se koriste pojmovi koji mogu dodatno povećati nedoumice i nesnalaženja. Slično je i s nekretninama, koje su iako same po sebi krajnje komplicirane, riješene prekratko i nejasno. Neminovno je stoga već prije početka primjene Zakona o porezu na dodanu vrijednost detaljno proučiti sve značajne grane, usluge i proizvode, te razriješiti nedoumice, nejasnoće i propuste. Jedino se tako mogu izbjeći nesporazumi i posljedice nedovoljno pripremljene primjene PDV-a u Hrvatskoj. Uvođenje PDV-a izaziva značajne promjene u poreznom sustavu i brigu o tome kako će se te promjene odraziti na ostvarivanje budućih prihoda proračuna. Koristeći modele i iskustva drugih zemalja koje su uvodile PDV i uzevši u obzir osnovne odrednice hrvatskog Zakona o porezu na dodanu vrijednost (visinu i broj primijenjenih stopa, širinu porezne osnovice, broj izuzeća) procijenjeni su mogući prihodi od PDV-a u Hrvatskoj. Autori predviđaju da bi se primjenom PDV-a mogli ostvarivati prihodi koji bi u BDP-u sudjelovali s 10% (Kuliš), odnosno gotovo 13% (Miljenović), te da će prihodi od PDV-a biti manji nego od poreza na promet (13.989 prema 14.837 mil. kuna 1997.). Naravno, riječ je o grubim procjenama (otuda i razlike u rezultatima) izvedenim uz brojne ograde. Točan iznos prihoda od PDV-a je nemoguće predvidjeti i stoga se valja usredotočiti na što bolju pripremu za uvođenje PDV-a. A upravo o kvaliteti pripreme će uvelike ovisiti i visina prihoda. Iskustva drugih zemalja ukazuju da u razdoblju neposredno nakon uvođenja PDV-a može doći do jednokratnog porasta cijena. Rezultati istraživanja provedenih u okviru ovog projekta ukazuju da se zbog uvođenja PDV-a i u Hrvatskoj mogu očekivati promjene cijena u siječnju 1997. u odnosu na siječanj 1996. do najviše 5, 2%. Hoće li se taj jednokratni porast što ga izaziva uvođenje PDV-a pretvoriti u trajnu inflaciju to ne ovisi o samoj fiskalnoj reformi. Na prerastanje jednokratne inflacije izazvane uvođenjem novog poreza u trajnu inflaciju utječu i razvijenost i način djelovanja gospodarskog mehanizma, potezi ekonomske politike, faza gospodarskog ciklusa u kojoj se gospodarstvo nalazi, politika dohodaka i brojni psihološki čimbenici. Međutim, visina inflacije će uvelike ovisiti o snalaženju poreznih obveznika i porezne uprave u prvim danima uvođenja PDV-a, pa je to još jedan od argumenata za neophodnost što bolje pripreme. Prije svake krupne promjene u poreznom sustavu, kao što je i uvođenje PDV-a, neophodno je, naravno, primjerenu brigu posvetiti visini potencijalnih prihoda koji će se njime ostvariti, kao i učinku novog poreza na cijene. No, jednako je tako važno stvoriti što bolje preduvjete za početak pravilne primjene novog poreza. Rezultati procjena prihoda i učinaka na cijene su nažalost vrlo upitni i ovise o brojnim čimbenicima kako unutar, tako i izvan poreznog sustava. Stoga je u vrlo kratkom vremenu preostalom do početka primjene PDV-a, neophodno detaljno definirati, popraviti i doraditi pitanja - unutar poreznog sustava - koja mogu utjecati na uspjeh primjene novog poreza. Rezultati provedenih istraživanja ukazuju da će i sama visina prihoda ovisiti o kvaliteti pripreme poreznih obveznika i porezne administracije, te da je realno očekivati prilične probleme u provedbi Zakona o porezu na dodanu vrijednost. Probleme će izazivati neprecizno riješen položaj pojedinačnih grana, usluga i proizvoda, vrsta poreznih obveznika, korisnika izuzeća ili nulte stope, i druge slabosti Zakona o porezu na dodanu vrijednost detaljnije obrađene u radovima u okviru projekta. Stoga u vremenu preostalom do 1. siječnja 1997. treba uspješno doraditi sve nejasnoće i nepreciznosti što ih sadrži hrvatski Zakon o PDV-u. I. OSNOVNE PREPORUKE PROJEKTA: 1. apsolutno podržavamo sustav PDV-a s jednom stopom i najmanjim mogućim brojem izuzeća ; 2. regresivni učinak PDV-a treba izravnavati socijalnim transferima ; 3. dugoročno treba poduzeti analizu tereta poreza na dohodak ; 4. neophodno je osigurati savršenu pripremu poreznih obveznika i porezne uprave za primjenu PDV-a ; 5. zbog predviđenog manjeg prihoda od PDV-a nego od poreza na promet na vrijeme valja osigurati prihode iz drugih izvora ; 6. unaprijed treba osigurati kontrolu promjena cijena pri uvođenju PDV-a ; 7. hitno i bezuvjetno treba definirati konkretne odredbe Zakona o porezu na dodanu vrijednost u odnosu na svaku važniju granu, uslugu i proizvod, te na vrste poreznih obveznika, korisnika izuzeća ili nulte stope u sustavu PDV-a. Definiranje svakog detalja značajnog za primjenu PDV-a mora se provesti prije početka primjene Zakona o porezu na dodanu vrijednost.

porez na dodanu vrijednost ; uvođenje ; Hrvatska

nije evidentirano