hrvatski

Prvo akcentuirano izdanje Dragog kamena

Namjera je rada bila Balotin poetski opus (re)kontekstualizirati u okvirima novočakavskog pokreta i njegovog programa, čiji su predvodnici, poput Vladimira Nazora, isticali potrebu akcentuiranja čakavske poezije. U radu je dan kulturnopovijesni i književno-povijesni pregled polemika koje su se vodile u vodećim hrvatskim književnim časopisima između dva svjetska rata, kada se, osim o odnosu 'čakavske forme i sadržaja' burno raspravljalo i o najvažnijim društvenim, kulturnim i političkim aktualnostima. Poznatim ogledom Lijepi mrtvac, objavljenim u božićnom broju glasila istarskih emigranata „Istra“ 1938. uključio se i Mijo Mirković/Mate Balota u aktualnu (tada već petogodišnju) polemiku o sudbini čakavštine, koja je započela u hrvatskom tisku objavljivanjem Antologije nove čakavske lirike 1934. Vizionarski naslućujući budući unificirajući model „globalnog sela“ i vjerujući u afirmaciju lokalnih identiteta, založio se za pisanje na čakavskom narječju, upravo u trenutku kad narodni jezik i tradicije u Istri ubrzano nestaju pod pritiskom fašističke denacionalizacije, a glavnina istarske slavenske inteligencije iz emigracije prati dramatična zbivanja u zavičaju, ali i diljem porobljene Europe. Od prvih pjesama objavljenih 1930. u „Istri“, preko angažiranih feljtona Istra se mijenja u kojima je analizirao socio-kulturne promjene tijekom fašističke okupacije, do Dragog kamena i Flaciusa objavljenih 1938., svestrani je Istranin, u nastojanju da sačuva i afirmira najugroženije elemente kulturnog identiteta svog zavičaja, kroz najraznovrsnije poetske, prozne, publicističke i znanstvene žanrove na jedinstven način artikulirao i „inventarizirao“ autentičan doprinos kulturne tradicije Istre europskoj civilizaciji.

Mate Balota ; dragi kamen ; prvo akcentuirano izdanje

nije evidentirano