hrvatski

Zavičajna rapsodija Zdravka Nikića istkana ikavicom

Zdravko Nikić rodio se u Ružićima kod Gruda 30. srpnja 1953. godine, kao sedmo dijete oca Jerke i peto majke Anđe, r. Milas. (Otac mu se ženio dva puta jer mu je prva žena umrla vrlo mlada). Majka Anđa bijaše nepismena, ali prava riznica narodnoga blaga. Dok joj je mali Zdravko pomagao pri tkalu, pjevušila mu je umilnim glasom junačke pjesme i pričala razne predaje i legende. Muze su prema Zdravku bile darežljive te je još u gimnazijskim danima, počeo pisati poeziju i prozu. Kao student, 1978. godine, osvojio je II. nagradu studenata BiH „Petar Kočić“ za esejistički rad „Poetski svijet A. B. Šimića“. Godine 1995. dobio je III. nagradu na natječaju „Boško Papić“, za najbolju ratnu priču koju je raspisao list TRN iz Tomislavgrada. Zdravkov opus do sada obuhvaćaju knjige: „Vrisak kamena“ (pjesme), Zagreb, 1994., „Hrvatska Golgota“ (pjesme), Split – Mostar, 1998., „Strah i glad“ (roman), Split – Mostar, 1996., „Korak izvan kruga“ (roman- kronika 2000.), knjiga iz radiestezije „Radiestezija – zrnce Božjeg dara“, Čitluk, 2004. i „Sime života vičnoga – Zapisi Stipana Trnovca“. Član je Društva hrvatskih književnika Herceg-Bosne. Posljednjih četvrt stoljeća Zdravko se afirmirao uglednim novinarom i urednikom. Jedan je od pokretača i urednika „Hercegovačkoga tjednika“, „Hrvatske grude“ i „Horizonta“. U HABENI je osam godina bio glavnim urednikom, a u FENI od 2002. godine pomoćnik direktora za rukovođenje Sektorom redakcije u Organizacijskom dijelu Mostar. „Zavičajna rapsodija“ obuhvaća četiri ciklusa pjesama. Prvi ciklus naslovljen je „Ispunjan zavit svoj“. Već u prvoj pjesmi Nikić evocira idilična sjećanja iz djetinjstva.

pjesme ; majka ; legende

nije evidentirano