hrvatski

Jukstapozicija Luthera i Karlstadta kao ogledni primjer odnosa reformacije i revolucije

Uvaženi profesor teologije na Wittenberškom sveučilištu Andreas Bodenstein von Karlstadt 1512. godine promovirao je Martina Luthera u doktora teologije. Premda ova dva reformatora nikada u biti nisu bili prijatelji, obostrani utjecaj bio je neupitan. Za vrijeme Lutherova gotovo jednogodiš­njeg boravka u dvorcu u Wartburgu nakon povratka iz Wormsa, Karlstadt će se prometnuti u vođu protestantizma u Wittenbergu. Lutherovim povratkom u Wittenberg u ožujku 1522. započinje njihovo udaljavanje. Jukstapozicija Lutherovih i Karlstadtovih teoloških i eklezijalnih shvaćanja, kao i socijalnog nauka, te njihova povijesnog epiloga, čini nam se amblematskom za opis odnosa teorijskih pojmova reforme i revolucije. Luther kao »neodlučni« reformator i skrušeni sugovornik svjetovnih vladara čiju je zaštitu trebao i o čijoj je podršci ovisio uspjeh reformacije. Karlstadt kao revolucionar koji je za Luthera i Wittenberg otišao predaleko zagovarajući Bildersturm, odbacujući svaki oblik ljudskog znanja i društvenog autoriteta, skinuvši akademsku togu i svećenički talar. Reformacija kao povijest rasprave o razlikama oko razumijevanja i granicama svjetovnog i Božjeg kraljevstva te načinima na koje su ih Luther i njegovi suvremenici shvaćali. Jesu li to rasprave koje odzvanjaju u prošlosti ili njihov eho dopire i u suvremenost? Dostignuća reformacije povijesnim tijekom postaju sastavnim dijelom društvene strukture u sklopu koje ponovno postaju podložna novom preispitivanju do današnjih dana.

Luther, Karlstadt, reformacija, revolucija, ikonoklazam/Bildensturm, Stvarna prisutnost

nije evidentirano