hrvatski

Sjeveroistočni rubni govori slavonskoga dijalekta, posavskoga poddijalekta

Cilj je istraživanja opisati govore u mjestima Antinu, Bogdanovcima, Nuštru, Svinjarevcima i Tordincima. Prvo, prikupiti jezične podatke, stvoriti na njihovu temelju opis tih govora, predstavljajući njihov naglasni sustav, fonološku, morfološku, tvorbenu, sintaktičku i leksičku razinu. Nadalje, zabilježene osobine usporediti s jezičnim osobinama posavskoga poddijalekta i šire, slavonskoga dijalekta, kako bi se ustvrdilo pripadaju li im ovi govori. Hipoteza je kako svi govori pripadaju slavonskome dijalektu, te da svi, osim svinjarevačkoga, pripadaju posavskome poddijalektu. Građu ovoga rada čine u prvome redu tonski zapisi prikupljeni terenskim radom u istraživanim mjestima. Prvi je korak bio pronaći prikladne osobe koje bi ponudile reprezentativnu sliku govora u samome mjestu. Uvjet je bio da kazivači budu osobe oba spola te da su proveli život u istraživanome mjestu, da su tu odrasli i da tu žive i danas. S kazivačima su vođeni razgovori otvorenoga tipa. Kazivačima je uglavnom bilo prepušteno da govore o temi koja njih zanima s ciljem da govore svojim vernakularnim govorom. Jedino je jedna od tema morala biti i razdoblje Domovinskoga rata. Kazivačima je rečeno kako će se na temelju razgovora s njima stvoriti opisi govora u njihovu mjestu te su upozoreni u trenutcima kad bi snimanje započelo i kad je bilo dovršeno. Razgovori su vođeni i izvan trajanja snimanja te i s drugim osobama iz naselja, što je omogućilo bolje poznavanje stanja jezičnih obilježja u mjestu te dodatni uvid u sociolingvističke okolnosti koje karakteriziraju odnos mještana prema govoru u njihovu mjestu. Građa je nakon toga transkribirana, govori su analizirani na temelju dobivenih podataka i stručne literature. Navedena su jezična obilježja, koja se pojavljuju u istraživanim mjesnim govorima, na fonološkoj, morfološkoj, tvorbenoj, sintaktičkoj i leksičkoj razini. Pokazalo se kako postoje razlike u govoru ovisno o kazivaču, pa je to bilo potrebno prikazati i sociolingvističkom analizom svakoga govora. Rezultat su rada opisi govora Antina, Bogdanovaca, Nuštra, Svinjarevaca i Tordinaca. Zaključak je kako ti govori pripadaju slavonskome dijalektu. Stariji se govornici istraživanih naselja još služe govorom koji pripada posavskome poddijalektu slavonskoga dijalekta, mlađi većinom ne. U govoru se Svinjarevaca ni starije osobe ne služe posavskim poddijalektom, međutim, postoje naznake na temelju kojih je moguće zaključiti kako je i taj govor u prošlosti pripadao posavskome poddijalektu. Svi istraživani govori predstavljaju granicu poddijalekta stoga je njihovo proučavanje prinos poznavanju graničnoga tipa govora. Pokazalo se kako su istraživani govori srodni, ali međusobno različiti. Svi dijele zajedničke karakteristike, ali njihova je distribucija različita i međusobne su razlike izražene bar u jednoj od jezičnih razina. Očit je dijalekatski kontinuum.

dijalektologija, sociolingvistika, mjesni govor, slavonski dijalekt, granični tip govora

nije evidentirano