hrvatski

Orofacijalne sposobnosti djece koja mucaju

Mucanje je najpoznatiji govorni poremećaj, sindrom brojnih manifestacija na govornom, jezičnom, psihološkom, tjelesnom, socijalnom području i upravo zbog opsežnosti simptoma utječe na mnoge aspekte života osobe, a posebno na komunikaciju s okolinom. Sve nas to upućuje na zaključak da jedinstveni uzrok mucanja ne postoji i ono što možemo učiniti je naći način da se poboljšaju procjena, dijagnoza i terapija poremećaja. Testiranje orofacijalnih sposobnosti djece koja mucaju upravo je jedan od tih načina jer te sposobnosti ističu važnost senzomotornih obilježja uključenih u govornu produkciju osoba koje mucaju. Eksperimentalna skupina djece koja mucaju (N=10) i kontrolna skupina djece koja ne mucaju (N=20) bila je podvrgnuta testu MAMS za procjenu orofacijanih sposobnosti kojime su se procjenjivala četiri bitna elementa: pokreti, artikulacija, mandibularna te senzorička svjesnost. Rezultati dviju skupina ispitanika uspoređeni su ukupno i na svakom pojedinom dijelu testa kako bi se utvrdilo da li skupina djece koja mucaju ima lošije orofacijalne sposobnosti kako se pretpostavljalo. Rezultati provedenog istraživanja pokazali su da su općenito orofacijalne sposobnosti djece koja mucaju lošije od orofacijalnih sposobnosti djece koja ne mucaju te da su ta djeca lošija u izvođenju niza zadanih pokreta orofacijalnih struktura, da su češće prisutne poteškoće u artikulaciji određenih glasova, da je kod njih prisutna lošija mandibularna svjesnost kao i ona senzorička jer su imali više poteškoća u prepoznavanju objekata opipom na jeziku i prepoznavanjem mjesta dodira na jeziku.

orofacijalne sposobnosti ; djeca koja mucaju ; artikulacija ; pokreti ; mandibularna i senzorička svjesnost

nije evidentirano