hrvatski

Vrstovna odredba Kazalijeva 'Glasa iz pustinje'

Rad analizira slabije poznat tekst Paska Antuna Kazalija (1815.-1894.) Glas iz pustinje (1861.) kao ilustrativan primjer romantičkoga vrstovnog sinkretizma. Ukazujući na načelnu problematiku vrstovne odredbe, Kazalijev tekst ujedno svjedoči u kolikoj su mjeri raznovrsne vrstovne sastavnice bitne za njegovo strukturiranje i tumačenje. Njihovi se signali prepoznaju na različitim razinama: od kronotopa, preko odnosa pripovjedača, lika i figure autora, pojedinih tematsko-motivskih elemenata i mogućega alegorijskog značenja, do stihovnoga ustroja. Kao osobit spoj poeme, lamentacije i/li elegije, vizije, peregrinacijskoga spjeva i alegorije, Glas iz pustinje predstavlja zanimljiv prilog žanrovskoj povijesti hrvatske književnosti, a napose i njezina romantičkog segmenta, koji je i sâm bio žanrovski i poetički višeslojan

Pasko Antun Kazali, 'Glas iz pustinje', vrstovna odredba, romantizam, poema

nije evidentirano