hrvatski

Struktura slobodnog vremena, mjesto stanovanja i stupanj obrazovanja roditelja djece od 9 do 12 godina kao prediktori pretilosti

Cilj istraživanja bio je utvrditi i objasniti strukturu ukupnog slobodnog vremena radnog dana djece, razinu tjelesne aktivnosti, vrijednost udjela tjelesne masti u ukupnoj tjelesnoj masi te eventualno identificirati mjesto stanovanja i stupanj obrazovanja roditelja kao prediktore pretilosti djece dobi od 9 do 12 godina. Ispitana je i povezanost indeksa tjelesne mase i udjela tjelesne masti u ukupnoj tjelesnoj masi kao pokazatelja pretilosti djece dobi od 9 do 12 godina izračunatog temeljem vrijednosti kožnih nabora. Pored teorijske analize fenomena slobodnog vremena, njegove strukture, pretilosti djece i njegovih (mogućih) prediktora provedeno je empirijsko neeksperimentalno istraživanje. U svrhu prikupljanja podataka preuzeti su ili konstruirani odgovarajući instrumenti: Upitnik za utvrđivanje strukture ukupnog slobodnog vremena radnog dana djece (Badrić, Prskalo i Šilić, 2011), PAQ-C upitnik za procjenu razine tjelesne aktivnosti (Crocker, Bailey, Faulkner, Kowalski i McGrath, 1997) i Upitnik sociodemografskih karakteristika obitelji djece sudionika(ca). Korišten je i Harpendenov kaliper, antropometar te digitalna vaga. Istraživanje je provedeno tijekom ožujka i travnja 2016. Obuhvaćene su dvije skupine ispitanika. Prvu skupinu predstavljalo je 541 dijete, učenici(e) trećih, četvrtih, petih i šestih razreda osnovnih škola grada Zagreba i Zagrebačke županije. Drugu skupinu predstavljali su njihovi roditelji/skrbnici, njih 1028. Rezultati istraživanja potvrdili su pretpostavku o ovisnosti strukture slobodnog vremena djece dobi od 9 do 12 godina o različitim demografskim varijablama (spol, dob, mjesto stanovanja i stupanj obrazovanja roditelja/skrbnika). Pretpostavka o značajnoj razlici u vrijednosti udjela tjelesne masti u ukupnoj tjelesnoj masi o različitim demografskim varijablama (spol, dob, mjesto stanovanja i stupanj obrazovanja roditelja/skrbnika) potvrđena je samo djelomično. 4-faktorskom ANOVOM utvrđena je statistički značajna razlika u udjelu tjelesne masti u ukupnoj tjelesnoj masi za spol, dok za dob, mjesto stanovanja i stupanj obrazovanja roditelja ona nije statistički značajna. 2- faktorskom i 4-faktorskom ANOVOM utvrđeno je da je dob statistički značajan prediktor razine tjelesne aktivnosti djece, a stupanj obrazovanja roditelja/skrbnika i mjesto stanovanja nije. Nije identificirana pretpostavka o povezanosti razine tjelesne aktivnosti s udjelom tjelesne masti u ukupnoj tjelesnoj masi. Višestrukom regresijskom analizom uočeno je da dob ispitanika nije prediktor pretilosti odnosno udjela tjelesne masti u ukupnoj tjelesnoj masi. Utvrđeno je također da razina tjelesne aktivnosti nije značajno povezana sa stupnjem obrazovanja roditelja niti s mjestom stanovanja. Korištenjem regresijske analize, odvojeno za poduzorke po dobi, utvrđena je statistički značajna, ali srednje jaka korelacija varijabli ITM-a s postotkom udjela tjelesne masti u ukupnoj tjelesnoj masi. S obzirom na dobivene rezultate ovog istraživanja može se zaključiti da struktura slobodnog vremena djece treba biti u fokusu svih sudionika koji sudjeluju u njihovu odgoju i obrazovanju. Povećanje tjelesne aktivnosti kod djece i njeno preporučeno prakticiranje s obzirom na količinu treba biti jedan od primarnih ciljeva društva općenito, a sve u svrhu njihova optimalnog razvoja. Podjednaki uvjeti da svu djecu trebaju biti primat kreatorima društvenih kretanja na svim razinama.

djeca, slobodno vrijeme, struktura, tjelesna aktivnost, prediktori, pretilost

nije evidentirano