hrvatski

Pravoslavlje u Rijeci i na sjevernom Jadranu u ranom novom vijeku

Znanstvenim skupom s međunarodnim sudjelovanjem „Srbi i pravoslavlje na sjevernom Jadranu i u Rijeci u ranom novom vijeku. Povodom 300. godišnjice povlastice Karla VI. (III.) pravoslavnima u Rijeci (1717.)“, koji zajednički organiziraju Filozofski fakultet Sveučilišta u Rijeci, Centar za komparativnohistorijske i interkulturne studije Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i Udruga hrvatsko-srpskog prijateljstva Rijeka, istraživački će se vrednovati tek jedna od tristotih obljetnica promjena koje su u temeljima moderne Rijeke. Iste je godine isti vladar proglasio patent o slobodi plovidbe Jadranskim morem, čime je de facto bio ukinut mletački monopol nad prometom u Jadranskom moru. Požarevačkim mirovnim ugovorom s Osmanskim Carstvom (1718.) legalizirana je i trgovina između dva carstva pod uvjetima koji su bili bez presedana u međusobnim odnosima. Godine 1719. potvrđeni su statut i privilegije Rijeke, a iste su godine Rijeka i Trst proglašeni slobodnim lukama. S time u vezi su u oba grada počele djelovati ispostave novoutemeljene Carske privilegirane orijentalne kompanije. Povlastice pravoslavnima u Rijeci, dakle, bile su jedan od instrumenata habsburške imperijalne politike u Srednjoj i Jugoistočnoj Europi, nakon što su Habsburgovci uspjeli stubokom promijeniti narav odnosa zemalja kojima su vladali spram Mletačke Republike i Osmanskog Carstva. Rijeka i Trst bili su pritom među najvećim dobitnicima na habsburškoj strani jer je oficijelni kameralistički merkantilizam ciljao, pored ostalog, razvojem trgovine na veliko i na daleko osigurati prosperitet svojih zemalja i podanika, ali i razvitak državnih ustanova primjerenih kontinentalnim ambicijama. Međutim, podjeljivanje tih povlastica koincidira s procesom crkvenog konstituiranja pravoslavlja u Habsburškoj Monarhiji nakon 1690. godine, tj., nakon masovnog useljavanja pravoslavnih preko njezinih novostečenih granica i etabliranja srpskopravoslavne (pećke) crkvene hijerarhije u habsburškom podaništvu na temelju vladarskih povlastica. Jednom riječju, povlastice pravoslavnima u Rijeci 1717. godine bile su sve prije nego lokalna epizoda. Međutim, činjenica je da se za razliku od tršćanske riječka pravoslavna zajednica u 18. stoljeću mnogo sporije razvijala, da pravoslavnih u Rijeci u nekim razdobljima jedva da je i bilo, ali je činjenica i to da je koncem stoljeća, u granicama novog konjunkturnog ciklusa riječka pravoslavna općina uspjela izgraditi reprezentativnu crkvu na jednom od mjesta koja su simbolizirala uspon Rijeke u veliku sredozemnu luku. Bilo bi to mnogo teže da nije bilo presedana iz 1717. godine. Drugim riječima, povijest pravoslavlja u Rijeci u to doba je već kao problem nerazumljiva bez istraživanja Rijeke kao grada u modernim transformacijama. Sva ova i mnoga druga implicitna pitanja, a prije svega sva koja su u vezi s urbanim razvojem Rijeke u 18. stoljeću, a koja imaju konfesionalne implikacije – ne nužno u vezi s pravoslavnima – bit će u odgovarajućoj mjeri predmetom rasprave na ovom znanstvenom skupu. Budući da će Rijeka 2020. godine biti europski glavni grad kulture, treba naglasiti da održavanje ovoga znanstvenog skupa omogućuje kritičko propitivanje nekih od onih temeljnih vrijednosti riječke gradske i nadasve građanske baštine bez kojih bi bilo teško razumjeti zašto joj je na tri stotu obljetnicu promjena kojima su stvoreni temelji njezine europski i svjetski prepoznatljive luke ukazana takva čast.

Rijeka, Jadran, pravoslavlje, povijest, rani novi vijek

Programska knjižica, knjižica sažetaka i biobibliografija sudionica/sudionika skupa koji je održan u Rijeci, na Sveučilištu u Rijeci 19. i 20. listopada 2017.