hrvatski

Kralj Tomislav kroz tisuć godina: Kralj Tomislav između stvarnosti i mita te proslava tisućite obljetnice Hrvatskoga Kraljevstva 1925. godine i njezini odjeci do danas

Proslava tisućite obljetnice Hrvatskoga Kraljevstva davni je događaj iz godine 1925. koji se je temeljio na danas umnogome zastarjelim pogledima na doba kralja Tomislava, no unatoč tome tragovi te proslave vidljivi su i danas. U to su doba i historiografija i hrvatska javnost gledali na Tomislava kao na prvoga hrvatskoga kralja, koji je uz to obranio zemlju od Mađara i Bugare te je vladao nad svim hrvatskim zemljama. Nije neobično da se je ideja o proslavi pojavila u prvim godinama 20. stoljeća, kada je Trojedna Kraljevina Dalmacija, Hrvatska i Slavonija kao autonomna kraljevina živjela u sklopu ugarskoga dijela Austro-Ugarske Monarhije, pa je isticanje tisućite obljetnice krunidbe prvoga hrvatskoga kralja, koji je uz to pobijedio Mađare, bila dobra prilika da se istaknu hrvatska državnost, nekadašnja samostalnost i jedinstvo svih hrvatskih zemalja. Proslava je polovicom dvadesetih godina naposljetku održana u posve drugačijim prilikama postojanja Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, no podsjećanje na nekadašnju državnost, samostalnost, posebnost te jedinstvo hrvatskih zemalja i dalje su činili temelj poruke koja je njome odašiljana. Na ideju o obilježavanju tisućite obljetnice Hrvatskoga Kraljevstva su godine 1906. došli utemeljitelji Družbe Braća Hrvatskoga Zmaja, veliki meštar Emilij Laszowski Szeliga i dr. Velimir Deželić stariji. Ta je Družba sve do godine 1925. prednjačila u osmišljavanju proslave te u pripremama za njezino održavanje. Nekako u doba kada je Družba istupila s idejom obilježavanja, u tadašnjem su Županjcu (Duvnu) kao mjestu za koje se je mislilo da je bilo mjesto krunidbe kralja Tomislava tamošnji Hrvati također istupili s idejom obilježavanja te obljetnice. Ta je ideja u Duvnu kako se je zvalo od godine 1917. potaknula gradnju posebnoga spomen-doma, i što je još važnije, spomen-crkve u spomen na tisućitu obljetnicu krunidbe kralja Tomislava. Pripreme za njezinu gradnju, koju je vodio u bliskoj suradnji s Družbom Braća Hrvatskoga Zmaja, vodio je fra Mijo Čuić, a konačno je taj projekt dovršen neposredno pred Drugi svjetski rat. Gradnja spomen-crkve bila je važan čimbenik ukupne proslave tisućite obljetnice Hrvatskoga Kraljevstva. Niz proslava tisućite obljetnice Hrvatskoga Kraljevstva održan je tijekom 1925. godine, a uz nekoliko velikih proslava upriličenih u Zagrebu i velikim gradovima održane su i nebrojene proslave i malim mjestima. Na karakter proslave značajno su utjecale tadašnje političke prilike, pa se je nakon ulaska u vladu predstavnika vodeće hrvatske stranke, Hrvatske seljačke stranke Stjepana Radića, u srpnju 1925., pojavila nada da bi dotadašnji loš i neravnopravan položaj hrvatskoga naroda mogla zamijeniti ravnopravnost Hrvata i Srba. Zbog toga su u brojnim proslavama isticano i narodno jedinstvo Hrvata i Srba te hrvatska lojalnost jugoslavenskoj državi i kralju Aleksandru koji je predstavljan kao nasljednik kralja Tomislava. Pa ipak su proslave imale prvenstveno hrvatski predznak te su isticale postojanje nekada slobodnoga i samostalnoga Hrvatskoga Kraljevstva i afirmirale su posebnost hrvatskoga naroda i njegovu sposobnost da stvori vlastitu nacionalnu državu. Održavane u nebrojenim hrvatskim mjestima, od najvećih gradova do najmanjih sela, one su obuhvatile široke slojeve hrvatskoga naroda i nedvojbeno su pridonijele učvršćivanju nacionalne svijesti i izgradnje hrvatskoga nacionalnog identiteta. One su podizanjem brojnih spomen-obilježja i imenovanjem nebrojenih ulica i trgova imenom kralja Tomislava ostavile trajne znakove na tu proslavu, ali još i više trajno obilježile mjesta na kojima su održavane spomenom na srednjovjekovnu hrvatsku samostalnu državu. Ta je baština, posebice mnogobrojna spomen- obilježja posvećena kralju Tomislavu i staroj hrvatskoj državi, došla i do suvremenih hrvatskih generacija. Neka od njih, posebice veličanstveni konjanički spomenik kralja Tomislava u Zagrebu, postali su i prepoznatljivi simboli svojih mjesta, a taj je spomenik nedvojbeno i prepoznatljiv hrvatski nacionalni simbol. Iako ponešto drugačijega nastanka, ipak je s tisućitom obljetnicom bila povezana i priča o neustrašivom biskupu Grguru iz Nina, pa je i njegov spomenik ne samo prepoznatljiva splitska atrakcija nego također i općehrvatski simbol. Uz to gotovo da nema grada i mjesta u Hrvatskoj i u većinski hrvatskim krajevima Bosne i Hercegovine u kojima bar neka ulica ili trg ne bi nosili ime po kralju Tomislavu, a kao podsjetnik na njega unatoč korijenu svojega postanka stoji naziv Tomislavgrada. Brojne proslave koje su se odvijale diljem hrvatskih zemalja i obilježja koja su ostajala iza njih nedvojbeno su utjecala na spoznaje tadašnjih hrvatskih generacija o dalekoj prošlosti na koju su podsjećale. Pa ipak su na taj način, posebice brojnim publikacijama i pričama koje su širene među širokim slojevima stanovništva, proslave i sve ono što se je odvijalo utjecale na svijest tadašnjih Hrvata ali i nadolazećih generacija. Može se reći kako je sve ono što se je događalo utjecalo na gradnju hrvatskoga nacionalnog identiteta, pa se i mnogi elementi suvremenog identiteta temelje na baštini proslave tisućite obljetnice. Ne samo da su povijesne osobe iz razdoblja stare hrvatske države predvođene kraljem Tomislavom u svijesti ljudi i danas snažno sredstvo identifikacije na kojemu se temelji svijest o hrvatskoj državi, nego i neki vizualni simboli identiteta duguju svoj način uporabe i nastanak tome dobu. Na svoj način, o čemu je u ovoj knjizi bilo doduše malo riječi, i suvremena uporaba hrvatskoga šahiranog grba kao općehrvatskog nacionalnog grba djelomice se temelji na praksi iz toga doba. Taj je grb kao sastavni dio mnogih obilježja postao sastavni dio svakodnevne vizure mnogih mjesta, svojevrsni podsjetnik na to kakav je simbol Hrvata. Svoj pak nastanak kao nacionalnih simbola duguju takozvani starohrvatski pleter i starohrvatska kruna, koji se temelje na ornamentima i prikazima na spomenicima iz vremena stare hrvatske države. Kruna se danas slabo koristi, no pleter je općeprisutan u današnjoj hrvatskoj javnosti i unatoč svojoj nenametljivosti snažno je sredstvo identifikacije, pa i kroz njega do danas živi proslava tisućite obljetnice Hrvatskoga Kraljevstva.

kralj Tomislav ; tisućita obljetnica Hrvatskoga Kraljevstva ; 1925

nije evidentirano