hrvatski

Povjesničarsko razbijanje dogmi u partijskoj državi – slučaj Ljube Bobana 1964

Ljubo Boban u povijesti hrvatske historiografije ostao je upamćen kao objektivan znanstvenik koji se za čitava svoga znanstvenog djelovanja držao temeljnih postulata povjesničarske struke, kao tvrd polemičar koji se nije libio razbijati ustaljene historiografske, ali i ne-historiografske narative bez obzira što to često nije bilo oportuno. Njegovo prvo značajnije „razbijanje“ ustaljenih povijesnih dogmi dogodilo se u proljeće 1964. kada je na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu obranio disertaciju čija je tema bila sporazum između Dragiše Cvetkovića i Vladka Mačeka o rješavanju hrvatskog nacionalnog pitanja u monarhističkoj Jugoslaviji. U tadašnjoj Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji, kao jedan od brojnih povijesnih narativa, postojao je i onaj koji je politiku Hrvatske seljačke stranke predstavljao u potpuno negativnom svjetlu i koji je sporazum Cvetković-Maček definirao kao dogovor srpske i hrvatske buržoazije postignut na štetu po radnike i seljake. U svojoj disertaciji Boban je objavio mnoge nove dokumente koji su jasno pokazivali da su dotadašnje ocjene bile paušalne, a da se zapravo radilo o stvarnom nastojanju da se hrvatsko nacionalno pitanje riješi u jugoslavenskom okviru. U izlaganju će se prikazati kako je Boban u ovom slučaju svojim mudrim postupcima, prvenstveno obraćajući se Vladimiru Bakariću, najvišem političkom autoritetu u tadašnjoj Socijalističkoj Republici Hrvatskoj, uspio razbiti dotad prevladavajući narativ o sporazumu Cvetković-Maček, očuvati svoj znanstveni legitimitet, a ujedno ostati politički nesankcioniran. Temelj izlaganja je transkript Bobanovog razgovora s Bakarićem koji se čuva u Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu.

Ljubo Boban ; Vladimir Bakarić ; Franjo Tuđman ; partijska država ; historiografija

nije evidentirano